Dokument se sastoji od predgovora iza kojeg slijedi šest poglavlja.
Ono što je posebno zanimljivo jest da je otprilike polovicu dokumenta napisala sama mučenica:
- Poglavlja 1-3 napisala je sveta Perpetua dok je čekala pogubljenje.
- Poglavlje 4 napisao je jedan od njezinih drugova i kolega mučenika, Saturus.
- Poglavlja 5–6 (i predgovor) napisao je anonimni urednik, koji je očito bio očevidac mučeništva.
3. Što Perpetuin spis otkriva o njezinu ocu?
Perpetuin otac bio je izvanredan i uporan čovjek.
Navodno je on bio jedini član njezine obitelji koji nije dijelio kršćansku vjeru. Neprestano ju je pokušavao natjerati da se odrekne vjere i jako je patio pri pomisli da će mu vlasti ubiti kćer. Perpetua je bila duboko dirnuta kad je vidjela koliko on pati zbog svoje ljubavi prema njoj.
On joj dolazi više puta kroz tekst, pokušavajući pronaći način da joj spasi život. On ne shvaća što bi za nju značilo da napusti vjeru, ali ne možete ne osjećati njegovu upornost, inventivnost i sirovi očaj u pokušaju da pronađe način da spasi život svoje kćeri.
Jednom prilikom dogodilo se ovo:
“A onda mi je otac došao iz grada, iscrpljen od tjeskobe. Prišao mi je kako bi me mogao udaljiti od moje ispovijesti vjere govoreći: ‘Smiluj se mojoj kćeri, na moje sijede vlasi. Smiluj se svome ocu, ako sam dostojan da me ti ocem zoveš. Ako sam te ovim rukama doveo do ovog cvijeta tvog doba, ako sam te dao draži od sve tvoje braće, nemoj me predati ljudima na ruglo. Imaj obzira na svoju braću, imaj obzira na svoju majku i svoju tetku, imaj obzira na svog sina, koji neće moći živjeti poslije tebe.’ Ovo je rekao moj otac u svojoj ljubavi, ljubeći mi ruke i bacajući se pred moje noge; i sa suzama me nije nazvao kćeri, nego gospođom. I tugovala sam zbog sijedih vlasi svoga oca, da se on jedini od cijele moje obitelji ne raduje mojoj strasti. A ja sam ga tješila govoreći: ‘Na tom odru dogodit će se što god Bog hoće. Jer znajte da nismo stavljeni u vlastitu vlast, nego u Božju.’ I on je otišao od mene u žalosti.”
Drugom prilikom pokušao ju je natjerati da se odrekne vjere obraćajući se svom malom sinu: “Drugi dan, dok smo bili na večeri, iznenada su nas odveli na saslušanje [sudske vlasti], i stigli smo u gradsku vijećnicu. Odmah se glasina proširila okolicom i okupilo se golemo mnoštvo ljudi. Ostali su ispitani i priznali su [kršćansku vjeru]. Tada su došli do mene, a moj otac se odmah pojavio s mojim dječakom, povukao me i rekao preklinjućim tonom: ‘Smiluj se na svoje dijete’.”
Poganske vlasti čak su Perpetuina oca tukle šipkama pred njom kako bi je natjerale da napusti vjeru, ali ona nije htjela.
Ipak, naposljetku, napori njezina oca propadaju. Ona ostaje vjerna onome što mu je rekla na početku njegovih nastojanja:“’Oče’, rekla sam, ‘vidiš li, recimo, ovu posudu koja leži ovdje kao mali vrč, ili nešto drugo?’ A on je rekao, ‘Vidim da je tako.’ A ja sam mu odgovorila: ‘Može li se to nazvati bilo kojim drugim imenom osim onim što jest?’ On je rekao, ‘Ne’. ‘Niti se mogu nazvati drugačije nego onim što jesam, kršćanin.’”
4. Koje vizije prima Perpetua?
U tekstu je ispričano nekoliko viđenja:
- Prva je vizija ljestava, a odnosi se na Perpetuino mučeništvo i dolazak na nebo.
- Ona također ima dvije vizije koje se tiču njenog preminulog brata, Dinokrata, koji pokušava piti iz fontane.
- U drugoj viziji, ona se bori protiv đavla u obliku egipatskog gladijatora.
5. Što se događa u viziji ljestava?
Jedno viđenje govori o činjenici da će biti ubijena mučeništvom: “Tada mi je moj brat rekao: ‘Draga moja sestro, ti si već u položaju velikog dostojanstva i takva si da možeš tražiti viziju i da ti se može dati do znanja hoće li to rezultirati mučeništvom ili bijegom.’”
Tada dobiva sljedeću viziju: “Vidjela sam zlatne ljestve čudesne visine, dosezale su čak do neba, i vrlo uske, tako da su se osobe mogle popeti njima samo jedna po jedna; a na stranama ljestava bilo je učvršćeno raznovrsno željezno oružje. Bilo je ondje mačeva, koplja, kuka, bodeža; tako da ako bi se netko popeo nemarno, ili ne gledajući prema gore, bio bi rastrgan na komade i njegovo bi se tijelo zalijepilo za željezno oružje. A pod samim ljestvama čučao je zmaj divne veličine, koji je čekao one koji su se penjali i plašio ih od uspona. I [moj suputnik] Saturus je otišao prvi, koji se kasnije slobodno predao na naš račun, jer nije bio prisutan u trenutku kada smo zarobljeni. I on je stigao do vrha ljestava, okrenuo se prema meni i rekao mi: ‘Perpetua, čekam te; ali pazi da te zmaj ne ugrize’. I rekla sam, ‘U ime Gospodina Isusa Krista, on me neće povrijediti.’ A ispod samih ljestava, kao da me se boji, polako diže glavu; i dok sam gazila po prvoj stepenici, gazila sam mu po glavi. I popela sam se, i vidjela sam neizmjerno prostran vrt, i usred vrta sjedio je čovjek bijele kose u haljini pastira, krupnog rasta, i muzao ovce; a okolo je stajalo mnogo tisuća onih u bijelim haljinama. Podigao je glavu, pogledao me i rekao mi: ‘Nema na čemu, kćeri.’ I on me je pozvao, i od sira, dok je muzao, dao mi je kao kolačić, i ja sam ga primila sklopljenih ruku; i ja sam to pojela, a svi koji su stajali okolo rekli su ‘Amen’. I probudila sam se na zvuk njihovih glasova, još uvijek osjećajući slast koju ne mogu opisati. I odmah sam to ispričala svom bratu, i shvatili smo da će to biti mučeništvo, i od sada smo prestali imati bilo kakvu nadu na ovom svijetu.”
6. Što se događa u vizijama njezina malog brata?
Perpetua prenosi prvu na sljedeći način:
“Vidjela sam Dinokrata kako izlazi iz tmurnog mjesta, gdje je bilo i nekoliko drugih. Bio je isušen i jako žedan, prljavog lica i blijede boje, s ranom na licu koju je imao kad je umro. Taj Dinokrat je bio moj brat po tijelu, sedam godina star, koji je jadno umro od bolesti – lice mu je bilo toliko izjedeno od raka, da je njegova smrt izazvala gađenje kod svih ljudi. Za njega sam molila, a između njega i mene bio je veliki razmak, tako da nijedan od nas nije mogao prići drugome. I štoviše, na istom mjestu gdje je bio Dinokrat, postojao je bazen pun vode, čiji je rub bio viši nego što je bio rast dječaka; a Dinokrat se pridigao kao da pije. Bila sam žalosna što, iako je taj bazen imao vodu, još uvijek, zbog visine do njegova ruba, nije mogao piti. Bila sam uzbuđen i znala sam da moj brat pati.”
Perpetua se tada počinje svakodnevno moliti za njega da mu olakša patnju i na kraju dobije sljedeću viziju: “Vidjela sam da je to mjesto za koje sam prije vidjela da je u mraku sada svijetlo; a Dinokrat je, čistog tijela dobro odjeven, nalazio osvježenje. Gdje je bila rana, vidjela sam ožiljak; i taj bazen koji sam prije vidjela, sada sam vidjela s rubom spuštenim čak do dječakova pupka. I jedan je neprestano crpio vodu iz bazena, a na njegovu rubu nalazio se pehar napunjen vodom; a Dinokrat se približio i počeo piti iz njega te pehar nije propao. I kad je bio zadovoljan, otišao je od vode da se radosno igra, poput djece, a ja sam se probudila. Tada sam shvatila da je odveden s mjesta kazne.”
Ovaj par vizija svjedoči o vjerovanju u ranoj kršćanskoj zajednici o vrijednosti molitve za pokojne i o onome što bismo sada nazvali čistilištem.
7. Tko je bila Felicita?
Perpetua se često spominje zajedno s jednom od svojih družica – Felicitom – kao što je slučaj u Euharistijskoj molitvi I.
Felicita je bila još jedna žena koja je uhićena u vrijeme dok je bila u osmom mjesecu trudnoće. Ona je, međutim, žarko željela otići u raj i nije htjela da njezino mučeništvo bude odgođeno nakon mučeništva njezinih prijatelja.
Činjenica da je bila trudna, međutim, mogla je smetati tome, budući da nije bilo zakonito usmrtiti trudnu ženu.
Ona i njezini drugovi su se stoga molili i, iako još nije imala puni termin, rodila je svoje dijete – djevojčicu – koju su dali “sestri” (sukršćanki) da je odgaja kao vlastitu kćer. Felicita je tako mogla podnijeti mučeništvo sa svojim prijateljima.
8. Kako su umrle Perpetua i Felicita?
Perpetua i njezini drugovi bili su mučenički podvrgnuti divljim zvijerima. Muškarci su bili podvrgnuti leopardu, medvjedu i vepru, a Perpetua i Felicita žestokoj kravi (ili volu).
Izvještaj o njihovom mučeništvu uključuje zanimljive pojedinosti, poput činjenice da je Perpetuina odjeća bila poderana, navukla ju je preko sebe kako bi zaštitila svoju čednost, a kad joj je kosa bila razbarušena, ponovno ju je podigla, da ne bi mislili da tuguje u trenutku njezine slave.
Također se navodi da su ona i njezini drugovi iskusili mučeničke boli u nekoj vrsti ekstaze, kao da ih netko drugi trpi. Dok su umirali, poticali su druge da nađu spasenje u Gospodinu.
Na kraju ih je usmrtio gladijator, a Perpetua je uputila gladijatorov mač do vlastitog grla. Anonimni urednik komentira: “Moguće da takva žena ne bi mogla biti ubijena osim ako ona sama to nije htjela, jer je se bojao nečisti duh [vrag].”
Izvor: Catholic News Agency