Danas Crkva slavi svetu Luciju, ranokršćansku sveticu sa Sicilije. Lucija je rođena u trećem stoljeću u Siracuzi na Siciliji. Prema legendi, majka joj je bila pobožna kršćanka imenom Eutihija, koja je bolovala od neke neizlječive bolesti. Lucija ju je nagovorila da zajedno pođu na grob svete Agate u Cattaniji. Na grobu se Luciji ukazala sama sveta Agata, rekavši da će joj majka ozdraviti, ali da će ona sama podnijeti mučeničku smrt za Krista.

Sve je imanje zato prodala i podijelila siromasima. To je silno razljutilo njezina zaručnika koji ju je vlastima prokazao kao kršćanku. Lucija se priznala kršćankom, ali niti na nagovaranje vlasti nije se htjela odreći svoje vjere. Nato narediše vojnicima da je uhite i odvedu u zatvor. Međutim, kolikogod su se trudili, nisu je mogli pomaknuti s mjesta, premda je bila vezana i upregnuta u jaram volova. Pokušali su je zatim spaliti, ali je oganj nije ni dotaknuo. Na kraju su joj prerezali vrat nožem te je izdahnula od zadobivene rane.

Druga legenda pripovijeda kako se u nju ludo zaljubio neki mladić te ju je stao salijetati. U strahu da ga njezine oči ne zavedu i ne navedu na zlo, Lucija si ih sama iskopa te ih na pladnju posla mladiću. Udivljen njezinom vjerom i hrabrošću, mladić je ostavi na miru te se i sam obrati na kršćanstvo. U ikonografiji je prikazuju s očima koje drži u ruci ili na pladnju. Druge su joj oznake bodež kojim je pogubljena, rana na vratu ili svjetiljka koja označava mudrost. Ime joj dolazi od latinske riječi “lux”, što znači svjetlo, pa je  i to možda razlog što se štuje kao zaštitnica vida, a oznake su joj oči i svjetlo. Na svetu se Luciju u našim južnim i primorskim krajevima daruje djecu.