Župnik župe Presvetog Trojstva u zagrebačkom naselju Prečko vlč. Tomislav Šagud na svojoj je internetskoj stranici objavio promišljanje uz nedjeljno evanđelje u kojem slušamo o susretu Isusa Krista s Marijom i Martom u njihovom domu. “Marta je zbog svog posla bila mentalno odvučena, distancirana, i to je predstavljalo velik problem. Bog koji se utjelovio nalazi se u njezinoj kući, a ona je negdje drugdje”, piše vlč. Tomislav Šagud čije promišljanje prenosimo u nastavku.

Slušamo poznati opis Isusova susreta s Martom i Marijom. Često na Mariju gledamo kao na onu pobožniju u koju se trebamo ugledati. No i Marta je ta s kojom se u ovoj priči možemo poistovjetiti i koja nam svojim primjerom može pomoći doći do Isusa.

Okolnosti događaja

Jeste li ikada kao dijete otvorili frižider, a mama iz druge sobe odmah viče: „Ne diraj kolače, to je za goste”? Svima nam je poznato što znači gostoljubivost i koliko je ona važna za našu kulturu. Ako to pomnožimo s deset, možemo dobiti približan dojam koliko je gostoljubivost važna na Bliskom istoku.

U prvom čitanju vidimo da Abraham doslovno trči kako bi sve najbolje što ima u kući stavio na stol pred svoje goste. Slično i Marta u Lukinu evanđelju trči uokolo „sva zauzeta” (Lk 10,40) kako bi poslužila Isusa, koji je u tom trenutku bio najpopularnija osoba u Izraelu. Takvo je velikodušno gostoprimstvo hvalevrijedan običaj. Stari zavjet sadrži mnogo sličnih primjera, situacija u kojima Bog nagrađuje iskazanu gostoljubivost. Isusa su također često ugošćivali i nikada nije govorio protiv toga, pa tako ni u ovom slučaju. No Isus Marti prigovara zbog nečeg drugog.

Marta je zbog svog posla bila mentalno odvučena, distancirana, i to je predstavljalo velik problem. Bog koji se utjelovio nalazi se u njezinoj kući, a ona je negdje drugdje.

Marta je ljuta na sestru zato što joj nimalo ne pomaže u posluživanju, već samo sjedi do Isusa i sluša ga. Nagovara Isusa da je opomene kao lošu domaćicu. On to ipak ne radi, nego kritizira Martu, ali ne zbog toga što je ljuta na sestru, nego zato što je pogrešno posložila svoje prioritete. U tekstu piše da Marta „bijaše sva zauzeta posluživanjem” (Lk 10,40). Riječ koju smo mi s grčkog preveli kao ‘zauzeta’ u doslovnom prijevodu znači ‘odvučena’. Marta je zbog svog posla bila mentalno odvučena, distancirana, i to je predstavljalo velik problem. Bog koji se utjelovio nalazi se u njezinoj kući, a ona je negdje drugdje!

Biti Isusov učenik

Je li vam se ikada dogodilo da dođete nekome u goste a da na kraju s tom osobom ne progovorite ni jednu riječ jer ona neprestano juri noseći sljedove hrane i pazeći da slučajno nekome nešto ne uzmanjka? Ja takvim ljudima više ne idem: jesti mogu u restoranu, ali u gostima želim susret s drugim čovjekom, a ne njegova jela.

Možda i nije bilo osobito lijepo od Marije što je sestru ostavila samu, ali ako se mora birati između slušanja Božje riječi i vršenja lijepih običaja, Isus je svakako bolji izbor.

Isus je došao u Martinu kuću zato što se htio susresti s njom i drugim ukućanima, no ona je bila odsutna, rastresena posluživanjem. Marija je za to vrijeme sjedila do Gospodinovih nogu i slušala njegove riječi (usp. Lk 10,39). Sjediti do nečijih nogu – to je hebrejski izraz koji označava učeništvo. I sv. Pavao govori da je sjedio do nogu Gamalielovih, odnosno da je bio njegov učenik (usp. Dj 22,3). Možda i nije bilo osobito lijepo od Marije što je sestru ostavila samu, ali ako se mora birati između slušanja Božje riječi i vršenja lijepih običaja, Isus je svakako bolji izbor.

Naše iskustvo

Mislim da svi imamo slična iskustva. Gosti odu, a mi mrtvi umorni legnemo u krevet zahvaljujući Bogu što je sve gotovo, jer smo cijeli dan proveli na nogama. Ponekad i naš molitveni život tako izgleda. Trčimo po raznim pobožnostima, poslužujemo, obavljamo sve što treba da bismo bili dobri kršćani, ali Isusa uopće ne susrećemo, jer za to nemamo vremena. Velik je paradoks to što Isus od Marte zapravo i nije tražio da ga poslužuje: ona si je sama zadala taj zadatak, breme koje nije mogla nositi. Puno je toga u životu lijepo i hvalevrijedno, ali treba odabrati prioritete: odabrati ono što je bolje, onaj dio koji nam se „neće oduzeti” (usp. 10,42). Najvažnije je u životu sjediti do Isusovih nogu i slušati Božju riječ, odnosno biti njegov učenik. Ponekad smo i mi, službenici Crkve, poput Marte: dajemo ljudima sve i svašta, od raznih proslava do izleta – sve osim Božje riječi, jer to na kraju od silnih aktivnosti ne stignemo. Tako udaljeni od Boga, ljutimo se na one koji „ništa ne rade, ništa ne grade”, nego samo propovijedaju Božju riječ.

Nije uokolo ogovarala sestru da je lijena niti se zatvorila u vlastiti očaj i frustracije. Odlučila je doći k Isusu i sve to staviti pred njega.

Martino je iskustvo i naše – iskustvo svakodnevne borbe. Možda je za uspjeh ključno znati posložiti životne prioritete tako da nam na prvom mjestu bude Božja riječ: dan uvijek započeti s molitvom i čitanjem Svetog pisma. Bez toga bivamo odvučeni, rastreseni, izgubljeni. Zato nam Marta i danas može biti primjer, jer je ona također, nalik nama, bila u velikoj tjeskobi i brizi oko svjetovnih stvari. No kako je reagirala? Nije uokolo ogovarala sestru da je lijena niti se zatvorila u vlastiti očaj i frustracije. Odlučila je doći k Isusu i sve to staviti pred njega. Nakon što mu je rekla što je muči, sjela je i počela slušati njegove riječi. Postala je učenica, iako je prvotno došla k Isusu s nešto drukčijim motivima. To je dobro.

Čak i kada mu prigovaramo i iznosimo svoje frustracije, mi se susrećemo s njime, ulazimo u odnos s Bogom i njegova nas prisutnost liječi.

Teško mi je kada ljudi kažu da ne mole zato što se ljute na Boga i misle da bi bilo licemjerno u tom stanju pristupiti molitvi. Koja je to đavolja obmana! Bog želi da mu dolazimo uvijek, kakvi god bili i kakav god teret nosili. Čak i kada mu prigovaramo i iznosimo svoje frustracije, mi se susrećemo s njime, ulazimo u odnos s Bogom i njegova nas prisutnost liječi. To je poruka današnjeg evanđelja: uvijek dođimo k Isusu, u kakvom god stanju, grijehu ili problemu bili. On jedva čeka da mu dođemo, da nas prihvati, podigne i ozdravi.