Vlč. Božo Milanović rođen je 23. travnja 1920. godine u Kringi u Pazinskom dekanatu.

Vlč. Milanović je rođen u Kringi

Po želji vlč. Milinovića sve je u utorak upriličeno vrlo jednostavno u krugu zajednice Svećeničkog doma Betanija u Puli u kojem ovaj svećenik živi od umirovljenja 2009. godine. Euharistiju je predvodio vlč. Milan Milovan uz koncelebraciju slavljenika i drugih svećenika. Misi je nazočilo osoblje Doma i slavljenikova nećakinja Gracijela Marić.

Predslavitelj je na početku mise zahvalnice rekao da je vlč. Milanović svoj život proživio u teškim vremenima naše domovinske povijesti, proživio je Drugi svjetski rat, teški pritisak u poslijeratnim vremenima te mnoge druge nedaće koje su donosile razne epohe.

Veći dio života služio je u veoma teškim ekonomskim uvjetima i oskudnim prostorima župa koje su uglavnom na sjeveroistoku Istre, pod obroncima Učke, u predjelu koji je nakon drugoga velikoga rata 20. stoljeća bio prometno teško dostupan.

Svećeničku je formaciju vlč. Milanović stekao u Trstu gdje je za svećenika zaređen 4. lipnja 1944. Nakon ređenja služio je 2 godine u župama Lanišće, Brest i Slum, a od 1946. godine do umirovljenja bio je stalno župnik u župama Dolenja Vas, Boljun i Vranja – pune 63. godine.

Taj izuzetno vitalan svećenik, od umirovljenja – u dobi od 89 godina – živi u Svećeničkom domu gdje dane provodi u molitvi s krunicom u ruci. Na misi nije govorio jer danas dosta teško govori.

Sa svojih 99 godina najstariji je svećenik Porečke i Pulske biskupije, generacija je Miroslava Bulešića – 20 dana stariji od njega – i uvijek se blaženika rado sjeća.

Kapelica Svećeničkog doma Betanijia

Spominjući se ‘krvave krizme’ u kojo je Bulešić ubijen, ispričao je da je toga dan i on trebao biti ondje: „Tog kobnog 24. kolovoza 1947. bila je nedjelja, želio sam najprije izvršiti svoje obveze prema župama kojima sam upravljao kako bih poslije toga na miru mogao posvetiti vrijeme posjetu drugoj župi, Lanišću, prepričao je vlč. Milanović.

No, spletom okolnosti, voljom Božjom, nije dospio onamo, jer, eto, vidimo da je u Božjem planu bilo da poživi dug život kao Kristov svećenik i svjedok teških komunističkih vremena koja su osbito bila gruba prema svećenicima i drugim crkvenim službenicima – sestrama, redovnicima, bogoslovima, sjemeništarcima. Prema martirologiju pokojnog don Ante Bakovića ubijeno je njih 664.

U svećeničkom domu Betanija trenutno boravi 12 umirovljenih svećenika. Prava je to riznica mudrosti, one koja se skuplja godinama, a nadasve iskustvom. Ti su svećenici, zajedno s našim dragim pokojnicima, svećenicima i laicima koji su svoje živote uložili u ovu našu mjesnu Crkvu, naša povijest, koja je omogućila da dođemo do onoga što danas imamo i čime se dičimo.

Na generacijama 21. stoljeća ostaje da tu slavnu povijest, i sve ono što smo primili, oplemenimo i posvetimo, bespoštedno se darujući poput njih, i predamo nekim budućim naraštajima.