U članku objavljenom 2016. godine u Službi Božjoj, mr. fra Marko Babić podsjeća da se na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak predviđa, i redovito prakticira, obnova svećeničkih obećanja.

“Redovito se to obećanje u svijesti biskupa i prezbitera svodi na juridički sadržaj obećanja poslušnosti Ordinariju u prihvaćanju službi i promjeni mjesta vršenja tih službi. A liturgijski obrazac obećanja predviđen za Misu posvete ulja daje puno širi i teološki dublji sadržaj prezbiterske službe i povezanosti s biskupom. Posvetna pak molitva kod ređenja prezbitera pravi je putokaz gdje bi trebalo tražiti pravi sadržaj i teološko tumačenje obreda obnove svećeničkih obećanja.”

S ciljem da vlastitu službu svećenici bolje vrjednuju i marljivije vrše, korisno bi bilo da se svećenici prisjete i intenzivnije posvijeste što uključuju ta obećanja, koji im je izvorni smisao i gdje im je liturgijsko izvorište?

Fra Marko dodaje da je pretkoncilska duhovno-asketska literatura snažno formirala vjerničku svijest i dugo usmjeravala praktično djelovanje – da je svećenik, gotovo isključivo, čovjek kulta. “Zajednica vjernika kao da nije nužno imala svoje mjesto u ostvarivanju te službe. Međutim, dokumenti Drugoga vatikanskoga sabora, proširuju i produbljuju svećeničku službu u eklezijalnom i zajedničarskom vidu. Snažno je naglašena kristocentričnost svećeničke službe. A to je dobilo odjeka u posvetnim molitvama kod ređenja i u dijalogu za vrijeme obnove obećanja na Veliki četvrtak. Sve bi to trebalo imati na pameti kad govorimo o obnovi svećeničkih obećanja, a osobito dok ih prakticiramo.”

Sabiratelj i voditelj zajednice vjernika

Sabirati zajednicu vjernika Kristovih i voditi ih Bogu Ocu prvotna je zadaća svećenika, odnosno prezbitera. Fra Marko Babić podsjeća da “oni to postižu naviještajući veselu vijest Evanđelja svim narodima s ciljem da ‘svi u Kristu sabrani, postanu jedan sveti Božji narod’. Kršćanska zajednica nije nešto što je unaprijed dano, niti se smije brkati sa sociološkom ili nacionalnom zajednicom. Ona postaje i nastaje djelovanjem Duha Kristova i praktičnim ostvarivanjem prezbitera koji, iako su i sami Kristovi učenici, u tim zajednicama vrše službu učitelja i predvodnika. Prezbiter ne gradi sam zajednicu nego, prema svojoj specifičnoj službi, samo potiče život i rast povjerene mu zajednice, nad njom bdije, organizira, vodi i posvećuje posebnim obredima.

Posvijestiti obećanja na ređenju

Kratak prikaz prezbiterske službe prema dokumentima Drugoga vatikanskoga sabora i posvetnim molitvama kod ređenja trebao bi pomoći biskupu i njegovu svećenstvu da shvaćaju i prikazuju prezbitersku službu u njezinoj izvornosti i širini te u tom duhu obavljaju i proživljavaju obred obnove svećeničkih obećanja na Misi posvete ulja na Veliki četvrtak. To im može pomoći da se ne osjećaju strancima u današnjem svijetu i da ne klonu pred “zaprekama koje se vjeri postavljaju, prividnoj jalovosti obavljena posla i teška osamljenost koja ih može dovesti u opasnost da klonu duhom”. Da bi izbjegli navedenim zamkama, moraju njegovati i obnavljati svijest da kroče u abrahamovoj vjeri “nadajući se i protiv svake nade”, zaključuje svoj tekst fra Marko Babić.

Molimo i mi od danas još više i žarče za naše svećenike, i da ih bude dovoljno i da nam i u budućnosti po svojim posvećenim rukama donose živoga Isusa.