„Oni su jasno svjedočanstvo djelovanja Duha Svetoga u životu Crkve”, rekao je papa o blaženicima koje će ove nedjelje proglasiti svetima, donosi CNA.

Majka Elena Guerra (1835. – 1914.) 

Blažena Elena Guerra, talijanska redovnica, utemeljiteljica Družba sestara oblatkinja Svetog Duha, rođena je 23. lipnja 1835. u Lucci (Toscana) u imućnoj plemićkoj obitelji, kao jedna od šestero djece Antonija Guerre i Faustine Franceschi. Od malih nogu naročito je štovala Duha Svetoga. Pobožna i plemenita djevojka, surađivala je svesrdno sa sestrama milosrdnicama svetog Vinka Paulskog, pohađala siromahe, bolesnike i nevoljnike. Dobro je naučila latinski jezik pa je u izvorniku čitala i proučavala djela svetih otaca. Zbog toga i njezina djela odišu kulturom velikana crkvene baštine, istinskim duhovnim blagom Crkve.

Poznata kao „misonarka Duha Svetoga“, blažena Elena Guerra pomogla je uvjeriti papu Lava XIII. da potakne sve katolike da mole devetnicu Duhu Svetome do Pedesetnice 1895. godine.

Prijateljica pape Lava XIII. i učiteljica svete Gemme Galgani, Guerra je zapamćena po svojim duhovnim spisima i strastvenoj odanosti Duhu Svetome.

„Pedesetnica nije gotova“, napisala je Guerra. „Zapravo, to se neprestano događa u svakom vremenu i na svakom mjestu, jer se Duh Sveti želio dati svim ljudima i svi koji ga žele uvijek ga mogu primiti, tako da ne moramo zavidjeti apostolima i prvima vjernici; samo se moramo raspoložiti kao i oni da ga dobro primimo, i on će doći k nama kao što je došao k njima.“

Veći dio svojih 20-ih godina Guerra je bila prikovana za krevet teškom bolešću, izazovom koji se za nju pokazao preobražavajućim jer se posvetila razmatranju Svetog pisma i spisa crkvenih otaca. Poziv da se posveti Bogu osjetila je tijekom hodočašća u Rim sa svojim ocem nakon ozdravljenja te je krenula u osnivanje redovničke zajednice posvećene obrazovanju.

Tijekom svoje korespondencije s papom Lavom XIII., Guerra je sastavila molitve Duhu Svetom, uključujući krunicu Duha Svetoga , „tražeći od Gospodina da pošalje duh tvoj i obnovi svijet”.

sv. Elena Guerra / Foto: Oblates of the Holy Spirit

O. Josip Allamano (1851. – 1926.)

Blaženi Josip Allamano bio je dijecezanski svećenik u Italiji, ali je ostavio globalno naslijeđe osnivanjem dvije misionarske zajednice – misionara Marije Utješiteljice i sestre misionarke Marije Utješiteljice – koji su nastavili širiti evanđelje u Keniji, Etiopiji, Brazilu, Tajvanu, Mongoliji i drugim zemljama.

Allamano je rekao svećenicima družbe koju je osnovao u sjevernoj Italiji 1901. da trebaju biti „najprije sveci, a zatim misionari”.

„Kao misionari, dakle, ne morate biti samo sveti, nego izvanredno sveti. Svi ostali darovi nisu dovoljni da se postane misionar! Potrebna je svetost, velika svetost”, rekao je.

Allamano je postavio primjer „kombinirajući predanost svetosti s pažnjom prema duhovnim i društvenim potrebama svog vremena”, rekao je papa Ivan Pavao II. prilikom njegovoga proglašenja blaženim. „Imao je duboko uvjerenje da je ‘svećenik prije svega čovjek milosrđa’, ‘određen činiti najveće moguće dobro’, posvećivati ​​druge ‘primjerom i riječju’, svetošću i znanjem.”

Bio je pod dubokim utjecajem duhovnosti salezijanaca i sv. Ivana Bosca, koji mu je bio duhovnik, kao i svjedočanstvo njegova sveca ujaka, sv. Josipa Cafassa.

Allamano je proglašen blaženim nakon što je Vatikan priznao jedinstveno medicinsko čudo koje se pripisuje njegovom zagovoru – ozdravljenje čovjeka kojega je napao jaguar u amazonskoj prašumi.

Sorina Yanomamija, domorodca koji je živio u amazonskoj prašumi, 1996. godine napala je zvijer i slomila mu lubanju. Zbog njegove udaljene lokacije, trebalo je osam sati prije nego što je helikopterom mogao biti prebačen u bolnicu. Dok se liječio na odjelu intenzivne njege, šest sestara misionarki i svećenik misionar čekali su s njegovom ženom, moleći se s relikvijom blaženog Josipa za njegov zagovor. Sestre su također molile devetnicu u čast blaženika proseći čovjekovo ozdravljenje. Deset dana nakon operacije probudio se bez ikakvih neuroloških oštećenja i, prema vatikanskom Dikasteriju za kauze svetaca, nije pretrpio dugotrajne posljedice napada.

bl. Josip Allamano / Foto: Wikipedija

Majka Marija Leonija Paradis (1840. – 1912.)

Kanadska sestra blažena Marija Léonija Paradis utemeljila je Družbu malih sestara Svete obitelji.

Rođena kao Virginie Alodie u akadijskoj regiji Quebecu (Kanada). Godine 1880. je u New Brunswicku osnovala institut radi suradnje ​​s redovnicima Svetog Križa i podupiranja u obrazovnom radu.

Prije nego što je osnovala vlastitu redovničku zajednicu, Paradis je osam godina u New Yorku služila u sirotištu Vinka Paulskog. Na zahtjev montrealskog biskupa, Paradis je 1880. godine osnovala male sestre Svete obitelji. Važan dio duhovnosti i karizme reda je potpora svećenicima kroz intenzivnu i stalnu molitvu, kao i briga o kuhanju u praonici rublja. u sjemeništima i rektoratima u „poniznoj i radosnoj službi” po nasljedovanju „Krista Sluge” koji je prao noge svojim učenicima.

Ponizna među poniznima.

Danas njezine sestre rade u više od 200 ustanova za obrazovanje i evangelizaciju u Kanadi, SAD-u, Italiji, Brazilu, Haitiju, Čileu, Hondurasu i Gvatemali.

Pripisuje joj se čudo ozdravljenja novorođene djevojčice od „produžene perinatalne asfiksije sa zatajenjem organa i encefalopatijom” 1986. godine u bolnici u Saint-Jean-sur-Richelieu u Kanadi.

Papa Ivan Pavao II. je Majku Paradis proglasio blaženom tijekom svog posjeta Montrealu 1984. To je bila prva beatifikacija na kanadskom tlu, a tom prilikom Papa ju je nazvao „poniznom među poniznima”.

bl. Marija Léonija Paradis / Foto: Centre Marie-Leonie Paradis

Mučenici iz Damaska, Sirija († 1860.)

Damaščanski mučenici ubijeni su „iz mržnje prema vjeri” u franjevačkoj crkvi svetog Pavla u Damasku, u Siriji, 9. srpnja 1860. godine. Nekima su odrubljene glave sabljama i sjekirama, drugi su izbodeni nožem ili zatučeni palicom do smrti.

Urna s kostima “Damaščanskih mučenika” / Foto: Kustodija Svete Zemlje

Osmorica mučenika su franjevci – šestorica svećenika i dvojica redovnika – svi misionari iz Španjolske osim Austrijanca o. Anđelka (Engelbert) Kollanda.

Ostala trojica su laici koji su također ubijeni u napadu na franjevački samostan: Abdul Mooti, Franjo i Rafael Massabki, braća iz maronitske katoličke obitelji. Na zamolbu franjevaca, papa Pio XI. je i njih pridružio franjevcima mučenicima. Sve zajedno ih je 10. listopada 1926. godine proglasio blaženima. Ovi damaščanski mučenici dali su živote za Krista i miran suživot.