Djetetovo odbijanje odlaska na misu može biti vrlo zahtjevno za roditelje, pogotovo kada uđu u tinejdžersku dob. S jedne strane, postoji argument da je opravdano natjerati dijete da čini ono što roditelj smatra da je za njegovo dobro. Međutim, također postoje oni koji tvrde da prisila može biti kontraproduktivna jer Božja ljubav podrazumijeva slobodu. Aleteia navodi kako se rješenje ove situacije nalazi negdje između ova dva argumenta.

Najprije je potrebno znati da dijete nužno ne prepoznaje što je dobro za njega. Kako bi ostali živi i zdravi roditelji ih ponekad moraju natjerati da nešto pojedu – na isti način je potrebno da ih potiču na poduzimanje inicijative kada je riječ o vjerskom životu.

Odanost podrazumijeva da ne ovisimo o prolaznim emocijama i željama.

Neki će se opirati tvrdeći da se ljudi okupljaju na misi radi ljubavi. Koji je onda smisao natjerati dijete da ode? Euharistija je zajedništvo ljubavi, no prava se ljubav temelji na odanosti – a odanost podrazumijeva da ne ovisimo o prolaznim emocijama i željama. Bilo koji bračni par može tomu svjedočiti.

”Natjerati” svoje dijete da ode na misu pomaže im da odano odgovore na Božju ljubav. Poučava ih da se kršćanski život ne temelji na hirovima ili emocijama. Poziva ih na otkrivanje Božje ljubavi koja se ne može mjeriti našim osjećajima, već našom poniznom odanošću. No, treba uzeti u obzir situaciju u kojoj se dijete nalazi te zašto odbija ići na misu. Treba biti osjetljiv na njegove potrebe, kako bismo mu pomogli da što bolje i čvršće raste u vjeri.