Božićni su dani najradosniji u godini, a sam događaj utjelovljenja Isusa Krista izabrani je narod stoljećima iščekivao. Zbog važnosti i veličine tog događaja za povijest čovječanstva na Božić se služe četiri euharistijska slavlja: misa bdjenja, misa polnoćka, misa zornica i danja misa. Svaka ima vlastiti obrazac i čitanja.

U narodu je najpopularnija misa polnoćka radi neuobičajenog vremena slavlja i s njime povezane simbolike iščekivanja Svjetla koje pobjeđuje tminu. Pola noći opjevano je i u hrvatskim božićnim popijevkama kao vrijeme Isusovog rođenja. Iako se u Evanđelju ne navodi točno vrijeme, polazište za to je starozavjetno proročanstvo iz Knjige mudrosti (18, 14 – 15):

Dok je mirna tišina svime vladala
i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog,
 jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa,
s kraljevskih prijestolja…

Prema Zakoniku kanonskog prava (kan. 1248), „zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu“. U ovom slučaju to znači da je vjernik sudjelovanjem na bilo kojoj od četiriju božićnih misa ispunio svoju obvezu.

Međutim, budući da se božićno otajstvo u nama ispunja kada se Krist u nama „oblikuje“ te je Božić otajstvo te „čudesne razmjene“ (usp. Katekizam Katoličke Crkve 526) i s obzirom na to da ZKP dopušta mogućnost pričešćivanja dvaput dnevno (usp. kan. 917), vjernik koji je sudjelovao na misi bdjenja (tzv. „dječjoj polnoćki“) ili misi polnoćki smije također sudjelovati u zornici ili danjoj misi.

Svećenici, pak, na svetkovinu Rođenja Gospodinova mogu slaviti ili koncelebrirati tri mise, s time da se one slave u svoje vrijeme (usp. Opća uredba Rimskog misala 346).