Katarina Labouré, bila je časna sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog, koja je imala nekoliko ukazanja Majke Božje koja je od nje tražila da napravi medaljicu i da je širi. Spomendan joj je 31. prosinca.
Katarina Labouré rođena die 2. svibnja 1806. godine, u Fain-les-Moutiersu u Francuskoj, u pobožnoj zemljoradničkoj obitelji koja je imala jedanaestero djece. Na krštenju je dobila ime Zoe. Majka joj je umrla kad joj je bilo 10 godina, a starija sestra joj je već bila časna sestra Milosrdnica. I ona je htjela poći u isti red časnih sestara ali joj se otac, iako pobožan čovjek koji je u mladosti namjeravao postati svećenik, protivio jer da bi mu mogla pomagati u vođenju kućanstva i poslije se udati.
Kako bi joj promijenio želju za duhovnim zvanjem poslao ju je k starijem bratu u Pariz da kod njega radi u gostionici. Ona je kod brata radila ali je želja za duhovnim životom bila jača. Zoe je ipak uspjela u svojoj namjeri i 22. siječnja 1830. godine bila je primljena u samostan Milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskoga u Parizu. Tada je dobila novo ime Katarina. Bila je slabo učena ali bistra, ponizna i samozatajna.
Imala je nekoliko viđenja Blažene Djevice Marije. Prvi put je to bilo dok je još bila mlada redovnička novakinja u noći između 18. i 19. srpnja 1830. u Parizu. Ponovno je imala ukazanje 27. studenog 1930. godine. Gospa joj je rekla da dade napraviti medaljicu s prizorom koji joj je pokazala. A taj prizor je izgledao ovako: Katarina je vidjela Gospu obučenu u bijelo s modrim plaštem. Lebdjela je nad sjajnom kuglom, oko glave joj je bilo dvanaest svjetala, kao dvanaest zbijezda. Bose noge su joj virile ispod duge haljine, na svakoj nozi bila je jedna crvena ruža, a pod nogama smotana zmija.
U visini srca Gospa je držala globus, koji je predstavljao kuglu zemaljsku. Kad je iz vidika nestalo kugle, Gospa je raširila ruke i spustila ih prema dolje. Prsti su joj bili urešeni prstenjem s dragocjenim kamenjem iz kojih je izbijalo svjetlo. Oko Gospina lica bilo je napisano: “Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!”
U viđenju je još vidjela veliko slovo “M”, nad kojim se nalazio križ, a pod križem su bila dva plamena srca, jedno okrunjeno trnjem, a drugo probodeno mačem. Zatim je čula glas koji joj je govorio: “Daj kovati medaljicu po ovom uzoru!” Katarina o tim ukazanjima nije govorila nikome nego samo svom ispovjedniku. On joj u početku nije vjerovao i savjetovao joj je da bude ponizna i da ne priča o tome nikome i da ne misli o tome. Katarina se žalila Gospi da joj ispovjednik ne vjeruje. A Gospa joj je u trećem ukazanju, u prosincu 1830., na to rekla da će doći dan, kada će sve biti uređeno kako ona želi. I došao je dan. Ispovjednik se savjetovao s nadbiskupom Pariza i sve je krenulo.
Prva medaljica je iskovana uz dopuštenje pariškog nadbiskupa 1932. godine. U sljedećim godinama izrađeno je desetak milijuna medaljica u Francuskoj, Italiji, Nemačkoj itd. Katarina je do smrti živjela u anonimnosti da nitko nije znao kojoj redovnici se Gospa ukazala. Nakon ispovjednikove smrti Katarina je svoju tajnu povjerila poglavarici svoga samostana i od tada se još više širila medaljica. Koliko znademo sv. Maksimilijan Marija Kolbe i sv. Majka Terezija iz Kalkute su širili čudotvornu medaljicu Blažene Djevice Marije.
Po toj medaljici su se dogodile brojne milosti onima koji su je s vjerom nosili, upravo onako kako je Gospa obećala Katarini. Među najpoznatijim čudesima je obraćenje Židova Alonsa Ratibonnea, koje se dogodilo 20. siječnja 1842. u crkvi Sv. Andrije u Rimu.
Sv. Katarima Labouré do kraja života ostala je ponizna i samozatajna. Nikome nije govorila o tim ukazanjima samo je brinula kako da izvrši ono što je Blažena Djevica Marija tražila od nje. Rado je radila u kuhinji, u praonici rublja, radila s djecoma i njegovala starce, bila je i vratarica. Odbila je biti upraviteljica Doma za starije, rekavši da ona nije sposobna za to, iako je sve te poslove već radila. Preminula je 31. prosinca 1876. u 71. godini života. Pokopana je u kripti u Reuillyju. Posmrtni ostaci preneseni su joj 1933. godine u crkvu Maticu sestara Milosrdnica, u Rue du Bac, u Parizu. Tada je ustanovljeno da joj je tijelo ostalo neraspadnuto.
Papa Pio XI. proglasio ju je 28. svibnja 1933. blaženom, a papa Pio XII., 27. srpnja 1947., svetom. Sv. Ivan Pavao II. za svog posjeta Parizu molio joj se na njezinom grobu. Provincijalno vodstvo Družbe Marijinih sestara iz Osijeka, objavilo je 1995. godine ponovljeno izdanje knjižice „Sveta Katarina Labouré“.