Duh Sveti je „Gospodin i Životvorac, koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima“, kako nas uči Vjerovanje Crkve.

Sveti Bazilije Veliki, crkveni naučitelj koji je živio u 4. stoljeću, razmatrao je treću božansku Osobu i u svom djelu „O Duhu Svetom“ pokušao je približiti teolozima i vjernicima tko je Duh Božji.

Na koji način nas vodi? Kako nam ulijeva svoje darove? Što je to što može učiniti samo On?

Djelovanje Duha Svetoga (sv. Bazilije Veliki, biskup)

Tko se ne bi oduševio i tko ne bi ozbiljno razmišljao o najvećoj naravi, kada čuje nazive Duha?

Nazvan je Duhom Božjim i Duhom Istine koji od Oca proizlazi. A osobit je i poseban njegov naziv Duh pravi, Duh poglaviti, Duh Sveti, što je njegov posebni i njemu svojstven naziv.

Sva živa bića snažno za njim žude. On ih svojim dahom natapa i pomaže, da postignu svoj vlastiti i prirodni cilj.

On je izvor svetosti i svjetlo pomoću kojeg razum spoznaje.

On daje svoje rasvjetljenje svakom razumnom biću da može spoznati istinu.

Po naravi je nedostupan, ali u svojoj dobroti dopušta da Ga možemo doseći. Sve ispunja svojom snagom, ali se saopćuje samo onima koji su Ga dostojni. Ne daje svima u istoj mjeri, nego svoju silu dijeli prema veličini vjere.

Jednostavan je u svojoj biti, ali djeluje na razne načine.

Sav je prisutan na pojedinim mjestima, a sav je i na svakom mjestu.

Tako se daje da sam ništa ne gubi. Svi postaju njegovi dionici, ali tako da On sam ostaje čitav, poput sunčeva svjetla koje iskazuje blagodat pojedincu, kao da ga jedino on uživa, a u isto vrijeme obasjava zemlju, i more, i zrak.

Tako je i Duh Sveti uza svakoga onoga koji Ga je vrijedan kao da je samo uz njega, a ipak svima dijeli dosta i obilno milosti. Koji sudjeluju u njegovu životu, sudjeluju koliko im dopušta njihova narav, a ne koliko bi im se On mogao dati.

On uzdiže srca prema visinama, On vodi slabe, a usavršuje one koji su već uznapredovali.

On rasvjetljuje one koji su očišćeni od svakog grijeha i oduhovljuje ih po zajedništvu koje imaju s njim. I kao što svijetli i sjajni predmeti, obasjani sunčanom zrakom, i sami postaju izvanredno blistavi i iz sebe ižaruju kao drugo svjetlo, tako i duše pune Duha Svetoga, njime obasjane, i same postaju duhovnije i drugima oko sebe posreduju njegovu milost.

Tu je vrelo poznavanja budućnosti, razumijevanja otajstava, shvaćanja tajni, podjele darova, nebeskoga života i veselja s anđelima.

Odatle izvire beskrajna radost, ustrajnost u Bogu i sličnost s Bogom, a odatle i ono od čega se ništa uzvišenije ne može željeti da postajemo božanstveniji, tj. da se pobožanstvenjujemo.