Nikad mi ništa nije bilo teško i kada me god ljudi upitaju kako sam, ja kažem ‘odlično’ tako da ljudi više i ne vjeruju da mi je odlično, jer kažu: Pa to ste i zadnji put rekli.”

Poručio je to franjevac dr. Iko Skoko, komunikolog, redoviti profesor s Mostarskoga sveučilišta, gostujući u emisiji “Agape” Radio postaje Mir Međugorje koju vodi isto tako jedna zanimljiva osoba; poznat kao ‘hercegovački raspudić’ fra Mario Knezović, župnik Kočerina u BIH te sve traženiji voditelj duhovnih vježbi i tribina gdje god žive Hrvati. Od nedavno i sam je doktor komunikacijskih znanosti.

fra Mario Knezović / Foto: facebook

„Počnem dan s rečenicom – ‘hvala ti Bože za novi dan u životu’ – jer svim blagodatima me dragi Bog prati i stvarno sam zahvalan na tome”, rekao je također u uvodu i ovo fra Iko Skoko koji, stoga, zahvaljuje prvo Gospodinu, a onda i tisućama i tusćama drugih ljudi koji su ugradili dio sebe u njegov život.

Odgojitelj je postulanata u franjevačkom samostanu u Mostaru, brine o formaciji bogoslova u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji i zagovaratelj je pomirenja među ljudima, a u spomenutoj emisiji je govorio također zašto je važno mijenjati sebe i biti prema drugima pažljiv i milosrdan.

Dotaknuo se fra Iko i teme dobre komunikacije, odnosa prema bližnjima, mladima, ekumenizmu i vjerskom dijalogu s obzirom da smo upravo u svjetskoj Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana koja se redovito od 1908. godine održava uvijek u istome terminu – od 18. do 25. siječnja.

No, što zapravo znači, kad kaže dobro sam, jer danas ljudi imaju različita očekivanja, želje od svog života pa oni kojima je objektivno zapravo dobro kažu da im je subjektivno loše, upitao je fra Mario svoga subrata fra Iku koji je spremno odgovorio:

Prije tri godine jedna žena za Božić ulazi u župni ured u Mostaru i pita mene: Molim vas, imate li nekog fratra u Innsbrucku kojem bi se mogla obratiti jer bila je trudna. Pitam je: Zašto? Odgovara: Idem u Innsbruck, a dijete koje ću roditi je bolesno i između rođenja i operacije htjela bih da mi netko krsti novorođenče. Dakle, žena sve zna, bolest, dijagnozu, no puna je vjere i nade. Ja, hvala Bogu, s 56 godina života nikada nisam imao velikih zdravstvenih problema niti potrebe za lijekovima.

„I zato moram reći da mi je dobro i uvijek biti zahvalan. Dobro je nekada se usporediti, ali u pozitivnome prema drugome”, nastavlja i nadovezuje se na taj ženin slučaj potvrdom da treba biti zahvalan na te manje i malene stvari kojih, na žalost, postajemo tek svjesni kada ih izgubimo.

„Ako čovjek samo traži što mu nedostaje, normalno je da će pronaći onda što mu nedostaje, ali zaboravit će ono što ima, a možda ima više od onoga što traži, tako da uvijek treba široko gledati, i na sebe, te biti zahvalan jer – stvarno – čovjek ima puno toga u sebi i oko sebe što vrijedi i što je dobro.

Ipak, ne treba stati. „Ako može biti bolje, valja raditi na tome”, poručio je i to fra Iko Skoko, dugi niz godina nositelj svih kolegija – spomenimo i ovu zanimljivost – studija komunikologije na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Studentski dom DOMPES /Foto: facebook

Fra Iko Skoko je rođen 23. rujna 1963. u Ljubuškom. Diplomirao je na KBF-u u Zagrebu, a na Fakultetu političkih znanosti završio je poslijediplomski studij magistra znanosti, a na istom strukovnom fakultetu, no u Sarajevu, obranio je doktorski rad 2005. godine.

U široj javnosti je najpoznatiji po svojoj entuzijastičkoj i za tadašnje prilike nevjerojatnoj inicijativi izgradnje DOMPES-a, studentskog doma za potrebe siromašnijih sveučilištaraca, pučke kuhinje i franjevačkog centra mira pri samostanu u Mostaru za što su mu na samom početku izražavali čuđenje – i podsmijeh – a danas divljenje jer projekt je ostvaren. Kao uostalom i toliko toga drugog što fra Iko radi u životu, a o čemu je također razgovarao u radijskoj emisiji ‘Agape’ gostujući kod našeg kolege fra Marija Knezovića na temu „Bližnji i ja – ne mijenjaj druge nego sebe”.