Ne bismo smjeli izlaziti iz crkve odmah nakon primanja svete pričesti. Trebali bismo moliti barem nekoliko minuta, zahvaljujući našem Gostu. Trebamo žarko zahvaljivati ​​Gospodinu što nam je došao, činiti djela vjere, klanjanja, poniznosti i ljubavi i moliti ga za sebe i one koje volimo.

Naše prijatelje i goste rado nastojimo ugostiti i uslužiti da im bude ugodno i lijepo u našoj kući. Kakvog li tek Gosta imamo u našem srcu kada se dostojno i pobožno pričestimo.

*Naš Gospodin je stvarno i osobno prisutan u nama nakon pričesti. Hoćemo li se prema Njemu odnositi hladno, ne čineći ništa kad On dođe? Za zemaljske goste dajemo sve od sebe da ih zabavimo i učinimo njihov boravak ugodnim. Hoćemo li onda reći Kristu: “Drago mi je što si došao, Gospodine. Sada zbogom, jer moram ići kući.” I zaboraviti Ga?

Ako nas posao ili dužnosti sprječavaju da ostanemo u crkvi kako bismo pravilno zahvalili, ostanimo sabrani i u jedinstvu s Isusom na putu kući; i sjećajmo ga se s ljubavlju kroz cijeli dan.

Moramo odati dužno poštovanje našem Gospodinu, kojega nosiš sa sobom.

**Jednom je sveti Filip Neri primijetio da je neki župljanin bez ikakva razloga napustio crkvu odmah nakon pričesti. Kako bi ga ispravio, jednog je dana rekao dvojici akolita da s upaljenim svijećama prate čovjeka dok hoda kući. Akoliti su učinili kako im je rečeno. Ljudi na ulicama i čovjek koji je vidio njegovu pratnju pitali su ih zašto ga slijede. Odgovorili su da im je tako naložio pater Filip Neri. Čovjek se vratio u crkvu i o tome upitao svetog Filipa. Svetac je odgovorio: “Moramo odati dužno poštovanje našem Gospodinu, kojega nosiš sa sobom. Budući da ga zanemaruješ obožavati poslao sam dva pomoćnika da zauzmu tvoje mjesto.” Uvidjevši svoju pogrešku, čovjek je kleknuo i pravilno zahvalio nakon svete pričesti.