Na 137. zasjedanju generalne skupštine II. vatikanskog koncila, 28. rujna 1965., sudjelovao je 2161 koncilski otac, a među 1608 biskupa bio je prisutan i Franjo Kuharić koji je bio pozvan govoriti o prvom dijelu nacrta „O Crkvi u suvremenom svijetu“. U svojem govoru istaknuo je kako je čovjeku sloboda darovana da ju živi odgovorno i u poslušnosti svome Stvoritelju, a njegova razmišljanja uključena su u konačni tekst pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“.
Sloboda i odgovornost
„U čl. pod br. 15, str. 15, govori se o važnosti slobode.
Ovdje se objašnjava nadmoćna narav čovjeka, odnosno njegova sloboda, koju čovjek mora koristiti osobno iznutra, potaknut i uvjeren…kako bi izabrao dobro i odbacio zlo.
Ali suvremeni je čovjek sklon rabiti svoju slobodu na način da sebi prisvaja pravo da radi što god hoće bez ikakve odgovornosti. Stoga predlažem da se u tekstu ovoga članka također proglasi odgovornost čovjeka pred Bogom.
Čovjek je stvoren iz ljubavi za ljubav.
Naime, čovjek je stvoren iz ljubavi za ljubav; dakle, stvoren je slobodan kako bi se mogao darovati Stvoritelju u činu ljubavi u slobodnoj poslušnosti. Ta je sloboda neraskidivo povezana s odgovornošću.
Bog nije samo Stvoritelj nego i onaj koji nagrađuje, ostaje vječna razlika između dobra i zla. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim.
Naglasak se mora staviti na istinu da je Bog vrhovni sudac i pojedinaca i moćnika, kojemu smo svi odgovorni. To bi bilo primjereno za utjehu svih onih koji su nevino osuđeni u lažno pokrenutim postupcima. To bi bila nužna opomena svima koji zlorabe sudbenu vlast i preziru vrhovnog suca.“
kardinal Franjo Kuharić / Foto: Zagrebačka nadbiskupija
Poslušnost gradi život
„U čl. 46, red 24, napisano je:
Krist, koji ne prisiljava nikoga da pristane, svojim Duhom stoji na vratima našega srca i kuca, čeka naš odgovor.
Lijepo rečeno, ali ponizno predlažem da se objavi cijela istina.
Što je sa sudbinom osobe koja daje negativan odgovor? Mora se objasniti ta najozbiljnija stvarnost vječne sudbine svakog čovjeka, koja može biti dvojaka. Besmrtni čovjek je pozvan na vječnu odluku.
Od Otkupitelja mu se nudi najdublje milosrđe, neizmjerni mir, sreću bez kraja. Ali ako besmrtni čovjek odbije taj poziv, svojom se voljom i vanjskom tamom lišava vječnih dobara…, bira najbeznadniju tugu, vječno prokletstvo zauvijek.
Čovjek svoj zemaljski i vječni život gradi poslušnošću, a uništava ga neposluhom.
Ljudi ovog vremena moraju biti poučeni s otvorenom iskrenošću o najvećoj težini ovog vječnog izbora!“
Sloboda u Gaudium et spes
Govoreći o dostojanstvu ljudske osobe, GS u br. 17 progovara i o temi slobode za koju biskup Kuharić traži da se naglasi i čovjekova odgovornost čovjeka pred Bogom.
U tom smjeru u ovom broju GS naglašava kako čovjekova sloboda, ranjena grijehom, može usmjerenost prema Bogu učiniti potpuno djelotvornom samo pomoću Božje milosti. Svatko će, pak, morati pred Božjim sudištem položiti račun o svojem životu, već prema tome je li činio dobro ili zlo.