O potrebi i poslanju aktivnih redovničkih zajednica u modernom vremenu za Hrvatsku katoličku mrežu svjedoče sestre mlade redovničke družbe iz New Yorka čiji broj neprestano raste.
Redovnici su nam potrebni jer se na pitanja zla odgovara na duhovnoj razini
Svjedoci smo, i u našoj domovini, trendu opadanja broja posvećenih osoba i visoke starosne dobi u redovničkim zajednicama. U traženju odgovora na potrebe vremena rijetke su aktivne zajednice odgovorile – zajednički. Fragmentirano i individualno djelovanje oslabilo je donedavno pokretačku snagu jedinstvenog djelovanja redovničkih družbi i dovelo u pitanje identitet zajednice. Poprimanje oblika humanitarnih udruga, rješenja poput turizma i aktivizma ipak nisu jedni način preživljavanja redovničkih zajednica u modernom vremenu, tome u prilog svjedoče američke Sestre Života. Svaka dobro pročitana kriza piše nove sjajne priče i svako vrijeme jednako snažno vapije za redovnicima, potreba za svakim staležom u Crkvi je trajna i djelovanje svakog pojedinog važno za život Crkve, no znamo li to prepoznati i živjeti?
O potrebi i poslanju aktivnih redovničkih zajednica u modernom vremenu za Hrvatsku katoličku mrežu svjedoče sestre mlade redovničke družbe iz New Yorka čiji broj neprestano raste. Razgovarali smo sa sestrom Beatom Victoriom.
Mi smo u službi Života Samoga, Isusa, i kroz Njega mi služimo svakom ljudskom životu, osobito onim najranjivijima
Vaša je redovnička družba vrlo zanimljiva, živite jednu sasvim drukčiju karizmu od dosadašnjih. Naime, vi ste sestre u službi nerođenih, nova karizma za novo vrijeme. Recite nam više o vašoj karizmi.
Mi smo Sestre Života i naša je karizma ponajbolje izražena u jedinstvenom četvrtom zavjetu koji polažemo, a to je zavjet da ćemo zaštititi i promovirati svetost ljudskog života. Mi smo u službi Života Samoga, Isusa, i kroz Njega mi služimo svakom ljudskom životu, osobito onim najranjivijima, u svakoj ljudskoj osobi vidimo sliku Božju i sličnost Bogu.
Kada je osnovana vaša Družba i tko ju je osnovao?
Nas je 1991. godine osnovao kardinal John O’Connor koji je od 1984. – 2000. godine bio nadbiskup New Yorka. Kardinal O’Connor je dobio poticaj Duha Svetoga da osnuje redovničku zajednicu nakon što je uvidio da je najveće zlo modernog vremena napad na nevin ljudski život. Vjerovao je da se na pitanje zla odgovara na duhovnoj razini, a odgovorit će sestre koje će u potpunosti predati same sebe radi zaštite svakog ljudskog života.
Gdje žive sestre?
Trenutno imamo nekoliko samostana u području New Yorka i Connecticuta. Također, imamo samostane u Denveru, Washingtonu, D.C.- u, Philadelphiji i u Torontu u Kanadi.
Neke od organizacija imaju centre za pomoć trudnicama u krizi, onamo odlaze trudnice u potrebi te dobivaju podršku i ljubav. Uz sve to imamo i molitelje pred klinikama za pobačaje
Pokret i akcije za život u Hrvatskoj su zaživjele relativno nedavno. Molitelji pred bolnicama u kojima se vrše pobačaji još su uvijek hrabre male skupine ljudi, no sve ih je više, u posljednjih nekoliko godina kampanja je popularizirana i daje sjajne rezultate s više strana i od više inicijatora. Kako to danas izgleda u Americi?
Ovdje imamo mnogo grupa i organizatora posvećenih tzv. pro – life pokretu koje nude različite usluge i različite pristupe. Neke grupe rade za politički napredak i za izbor političkih vođa koji su pro – life orijentirani. Neke pak od tih grupa su posvećene služenju ženama koje su pretrpjele pobačaj, pomažu im da spoznaju ljubav, iscjeljenje i milosrđe Gospodinovo. Neke od organizacija imaju centre za pomoć trudnicama u krizi, onamo odlaze trudnice u potrebi te dobivaju podršku i ljubav. Uz sve to imamo i molitelje pred klinikama za pobačaje.
Kako vaša Družba brani život?
Kardinal O’Connor je želio da naše prvo oruđe obrane bude molitva. Oko četiri sata u danu provodimo u molitvi. Sav naš rad u službi života proizlazi iz molitve.
Imamo misiju Posjećivanja; trudnice u krizi mogu nazvati i doći k nama u posjet, a mi onda započinjemo zajednički hod, prolazimo s njima kroz njihovu trudnoću i nakon nje, nudeći im ljubav, podršku, ohrabrenje i materijalnu podršku po potrebi. Također, imamo i samostan u koji trudnice dolaze živjeti s nama.
Imamo misiju Nade i iscjeljenja u okviru koje služimo ženama koje su se suočile s patnjom i trpljenjem nakon pobačaja. Također, imamo misiju evangelizacije, govorimo u župama, školama i drugim događajima, dijelimo istinu i ljepotu svetosti ljudskog života i ljubavi.
Imamo misiju Nade i iscjeljenja u okviru koje služimo ženama koje su se suočile s patnjom i trpljenjem nakon pobačaja
Kad se žene odlučuju na pobačaj, osobito ako nemaju iskustvo vjere i zajedništva Crkve, možda se od straha neće obratiti moliteljima jer molitvu ne vide kao odgovor na svoju materijalnu potrebu. Prvo što traže je stan, posao i slično. Ostavljene često same, bez oslonca u drugome, smatraju da im nitko neće pomoći oko konkretnih životnih poteškoća. Kako im pomažete da se odluče roditi unatoč financijskoj i egzistencijalnoj krizi, odnosno što prevagne kod odluke da ipak odaberu život?
Blagoslovljeni smo jer imamo pomoć velike mreže laika volontera, suradnika i ljudi u svijetu koji se osjećaju pozvanima sudjelovati u našoj misiji. Kroz ove suradnike možemo pomoći ženama da pronađu opipljivu potporu koja im je potrebna; poput zapošljavanja, preseljenja u novi dom, svladavanja vještina kuhanja i mnogih drugih. Također, žene pratimo na preglede kod liječnika i pomažemo im obaviti sve druge potrebe koje mogu imati. Često kad žena zna da nije sama, nađe hrabrosti da krene naprijed i odabere život za sebe i svoje dijete.
Služimo ženama svih vjera, kao i onima koje nisu vjernice
Djelujete li profesionalno kao terapeuti ili socijalni radnici i slično?
Osobno ne pružamo profesionalno savjetovanje ženama kojima služimo, ali ih povezujemo s terapeutima ako se pokaže potreba za savjetovanjem. Misija sestra je pratnja i podrška, te pomaganje ovoj novoj majci da prepozna vlastitu dobrotu i dostojanstvo, a kroz to ona sama onda prepoznaje i sposobnost da ljubi i da bude majka.
Kako donosite Boga u njihove živote?
Služimo ženama svih vjera, kao i onima koje nisu vjernice. Naša ljubav i služenje ne ovise o njihovoj vjeri ili nedostatku vjere. Međutim, često se u našim razgovorima i odnosima s njima pojavi stvarnost vjere. Tada mi s njima dijelimo istinu; da ih Bog osobno i duboko voli, želi im osigurati sve što im je potrebno i da ima plan za njih i za ovaj novi život koji im je povjerio.
Mnoge žene kojima služimo izraze želju za primanjem sakramenata, krste se i krste svoju djecu. Blagoslovljene smo što svjedočimo čudima Božje milosti u njihovim životima.
Možete li nam dati savjet – kako pomoći ženi koja razmišlja o abortusu?
Otkrile smo da se žene koje žele pobaciti često osjećaju pritisnute, uplašene, same i kao da nemaju drugog izbora. To nije izbor koji one donose u slobodi. Često i sama žena nije iskusila pravu ljubav i ne poznaje vlastitu dobrotu. Kad upoznamo ove žene, one imaju stvarne materijalne potrebe poput stanovanja, ali također tu postoji potreba da ih se voli, sluša, podržava, da se netko s njima oduševljava i hodi s njima u usponima i padovima. Važno je biti tu uz nju, bodriti je, isticati njezinu dobrotu, to joj sve pomaže da spozna da je ona sama dobra i da je novi život u njoj dobar, tada žena otkrije da je zapravo najdublja želja njezinog srca da bude majka.
Neizmjerno smo blagoslovljene što imamo život ukorijenjen u molitvi
Kako izgleda vaš dan?
Obično ustajemo u 5 sati ujutro, provedemo prva dva sata u kapeli. Zajedno doručkujemo i kroz jutro služimo u apostolatima. Sredinom dana ponovno se okupimo u kapelici na molitvi Srednjeg časa Božanskog Časoslova i zajedno ručamo, nakon čega slijedi vrijeme za osobnu rekreaciju. Ostatak poslijepodneva vraćamo se svom apostolskom radu. Nikad ne znamo kakvu pustolovinu je Gospodin isplanirao u našem radu! Prije večere zajedno molimo krunicu, imamo sat euharistijskog klanjanja i molimo Večernju molitvu. Nakon večere okupljamo se sve zajedno na zajedničkoj rekreaciji, a zatim zajedno molimo Povečerje.
Neizmjerno smo blagoslovljene što imamo život ukorijenjen u molitvi. U danu imamo meditaciju dva puta, dnevnu misu i krunicu. U svakom našem samostanu su kapelice u kojima Isus prebiva u tabernakulu.
Dok drugi redovi stare vaš red raste, neprestano se pridružuju mlade sestre, u čemu je tajna?
Mnogi mladi ljudi danas se žele predati nečemu lijepom, istinitom i dobrom. Žele učiniti nešto veliko sa svojim životom, žele voljeti na radikalan način. Naš posvećeni život je način potpunog predanja, daje se sve i ne zadržava se apsolutno ništa, to je život nasljedovanja Gospodina u radosti i ljubavi koja proizlazi iz nasljedovanja. To uključuje žrtve, ali prava ljubav vrijedi žrtvovanja, a plodovi su sloboda, mir i radost.
Možete li nam govoriti o ljudima do kojih Bog dolazi preko vas?
Naravno! Evo jedne priče iz naših misija; jedna od naših sestara razgovarala je sa skupinom učenika osmog razreda. Govorili su o daru ljudskog života, podučavala ih je kako mogu podržati trudne i uplašene žene. Rekla im je: „Najbolje što možete reći ženi koja je trudna je:‘ Vjerujem u tebe. Možeš ti to. Nisi sama.'”
Dva dana kasnije, jedan od onih osmaša, Jason, i njegova mama su doručkovali. Ona se slomila se i rekla mu: “Trudna sam i ne znam što ću učiniti.” Jason je odmah otrčao u svoju sobu i pronašao brošuru koju su mu dale sestre. Pružio joj je i samouvjereno rekao: „Mama, ti si najjača žena koju poznajem. Možeš ti to. Ovdje sam s tobom. “ Njegove su se riječi probile kroz tamu i depresiju koju je Leanne proživljavala. Riječi njezinog sina ohrabrile su je da pozove naše sestre, a one su bile uz nju tijekom njezine trudnoće i dalje.
Ono što Jason nije znao jest to da je majka s njim zatrudnjela dok je bila tinejdžerica i, unatoč tome što nije imala podršku herojski je odabrala njegov život. Trinaest godina kasnije, kada joj je bila najpotrebnija podrška – upravo on je bio ovdje za nju.
Godinu dana nakon tog okupljanja u osmom razredu, kršten je Leannein lijepi dječačić, a ona se vratila sakramentalnom životu. Nova je osoba – puna je radosti i ljubavi.