Portal Aleteia prenosi priču o dvjema sestrama koje su svoj zajednički put prema Kristu pronašle zajedno. Sestre rođendan slave 23. veljače – na dan kada ih je njihova majka Cecilia rodila 1962. Nažalost, ona nikada nije imala priliku upoznati ih. Njihova je majka umrla tijekom poroda zbog komplikacija carskog reza. Suočavajući se s tom dramatičnom situacijom, njihova obitelj nije imala drugog izbora nego razdvojiti blizanke.

Jednu je djevojčicu odgajao otac, a drugu sestra njihove pokojne majke. S obzirom na tu odluku, sestre su se službeno vodile kao rođakinje. Sestre su živjele u susjednim gradovima i išle u istu školu. Često su sjedile jedna uz drugu u prvim redovima zbog problema s vidom s kojim su se obje nosile. Jako su se dobro razumjele, voljele su se igrati zajedno i često su birale zajedničke aktivnosti. Razvile su i zajednički modni stil pa su često nosile i sličnu odjeću.

One su rođakinje, ali više nalikuju blizankama!

Sestre su kroz djetinjstvo pokazivale veći interes za vjerska pitanja i duhovne sadržaje nego za druženja s vršnjacima. Održavale su tradiciju odlaska na groblje svakog Dušnog dana. Svake bi godine odvojeno sa svojim obiteljima odlazile na grob pokojne “tete Cecilije” bez da su znale da je zapravo riječ o njihovoj pokojnoj majci.

Tijekom djetinjstva, Elizabeth i Gabriela često bi čule kako ljudi govore: “One su rođakinje, ali više nalikuju blizankama”. Jednoga dana, kada je imala deset godina, Gabriela je slučajno načula obiteljski razgovor i saznala tajnu o njezinom rođenju. Ubrzo nakon, i Elizabeth je dočula te vijesti i to baš na dan njezine Prve pričesti. Objasnile su što se dogodilo:

“Život na selu je prekrasan, osim činjenice da ljudi ponekad olako govore… Svakako, bio je to veliki šok za nas iako smo shvaćale da su namjere naših roditelja bile dobre i da smo uistinu bile ljubljene”.

Njihov poziv

Kao adolescentice, sestre su aktivno sudjelovale u molitvenim grupama koje su vodile sestre kongregacije Svete Elizabete. Obje su osjećale poziv na posvećeni život. Zajedno su razgovarale o tome. Privučene karizmom sestara, odlučile su zajedno pristupiti sestrama Svete Elizabete. Datum odlaska već je bio dogovoren – jedino su tu vijest trebale priopćiti svojim obiteljima.

Za Elizabeth tu nije bilo nikakvih problema. Njezin otac (biološki otac obiju djevojaka) dao joj je blagoslov. Kod Gabriele se dogodilo upravo suprotno: njezin joj je otac ljutito oduzeo osobnu iskaznicu i zabranio joj da napušta kuću. Godinu i pol dan nakon, Gabriela je osmislila plan kako će se ponovno susresti sa svojom sestrom u samostanu.

Pod izlikom da odlazi k Elizabeth kako bi proslavile njezin rođendan, sve je pripremila kako bi trajno ostala u samostanu… na Elizabethinu veliku radost, ali i pod cijenu prekida svih odnosa s roditeljima nekoliko godina.

Napokon ujedinjene

Tada je započelo vrijeme milosti za obje sestre. Bilo je to vrijeme kada su konačno bile zajedno i mogle su ići prema Kristu jedna drugoj rame uz rame. Pet godina nakon, bile su spremne dati doživotne zavjete. Gabrielini roditelji došli su zajedno sa župnim svećenikom – konačno su prihvatili njezinu odluku i dali joj svoj blagoslov. Svi su bili obuzeti emocijama.

Za Elizabethu i Gabreilu, nije ni moglo biti nikako drugačije. “Kada je naša majka umrla, jedna od sestara naše zajednice držala ju je za ruku. Vjerujemo kako je naša majka izmolila naša zvanja s neba. Način na koji smo se povezale i put koji smo zajedno dijelile kao postulantice i novakinje njezin je dar nama – dar poslan s neba.”