Mnogi vjernici misle da su sakramenti neko naše djelo koje činimo za Boga. Euharistiju shvaćaju u onom prareligijskom smislu – na svetu misu se dolazi kako bismo Boga zadovoljili, uputili mu potrebno štovanje i izmolili što nam je potrebno. Neki pak kažu: “Ja se mogu pomoliti i kod kuće.” “Meni nije potreban neki kanal za usmjerivanje moje vjere”, kažu drugi misleći u sebi da su postigli neku višu razinu spoznaje i razumijevanja vjere i Boga.

Sakramenti – dar Božji

Prema definiciji sakramenata koju smo svi učili u školi, sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti. Ovdje se ne spominje nikakvo naše djelovanje, nego samo Božje. Sam Bog prisutan je preko tih vidljivih i opipljivih znakova i dolazi nam ususret. Kao što se spustio na našu razinu postavši čovjekom, ostao je prisutan među nama pomažući nas sakramentima u iščekivanju konačnog i vječnog zajedništva s Njime. Sakramenti, a na poseban način euharistija, nam daju predokus tog vječnog zajedništva s Gospodinom, vječne svadbene gozbe.

Kao što se spustio na našu razinu postavši čovjekom, ostao je prisutan među nama pomažući nas sakramentima u iščekivanju konačnog i vječnog zajedništva s Njime.

Sakramente možemo shvatiti kao naše djelo samo u smislu našeg odgovora Bogu i  prihvaćanja tih Božjih darova.

Riječi jedne popričesne molitve kažu: “Gospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima.”A što to sadrže sveta otajstva? Ona sadrže poruku spasenja. Sakramenti su Kristova produžena ruka koja nas obasipa plodovima njegova djela spasenja i danas, u našem vremenu. Zbog njih Kristovo djelo spasenja nije tek stvar prošlosti; nešto što se dogodilo prije 2 tisuće godine. Tko god je ovoga imalo svjestan, ne može reći da mu ispovijed nije potrebna ili da se “može pomoliti i kod kuće”.

Sakramenti su Kristova produžena ruka koja nas obasipa plodovima njegova djela spasenja i danas, u našem vremenu.

Kako onda možemo tako olako shvaćati sakramente? Kako ih možemo uzimati tako zdravo za gotovo i na taj ih način obezvrjeđivati? Kako možemo misliti da imamo na njih pravo, kad su oni dar koji proizlazi iz neizmjerne, čiste Božje ljubavi koja od nas ne traži ništa zauzvrat?

Tko god je svjestan ovoga, neće nikada reći: “meni nije potrebna ispovijed”, “nije mi potrebna euharistija, mogu se pomoliti i kod kuće”.

Ako pogledamo život bilo kojeg sveca, vidjet ćemo da je svaki njegovao sakramentalni život. Ne postoji svetac koji je rekao: “mogu se pomoliti kod kuće” i “ne treba mi ispovijed da bih se pomirio/la s Bogom”.

Sveci o euharistiji

U nastavku pročitajte misli velikih svetaca o euharistiji koje bi svakome od nas mogle biti poticaj da više cijenimo euharistiju, ali i ostale sakramente.

“Kad bi ljudi poznavali vrijednost svete mise, svaki dan bi morali doći redarstvenici, da na crkvenim vratima održavaju red zbog velikog mnoštva ljudi.” – sv. Padre Pio

“Kako je sretan anđeo čuvar koji prati dušu na svetu misu!” – sv. Ivan Vianney

“Nebesa se otvaraju i mnoštvo anđela dolazi sudjelovati u svetoj misnoj žrtvi.” – sv. Grgur Veliki

“Pričest je izvor života.” – bl. Ivan Merz

“Moj Sin toliko voli one koji sudjeluju na svetoj misi, da bi, kad bi to bilo potrebno, umro za njih onoliko puta koliko su prisustvovali svetoj misi.” – Gospa blaženom Alanu

“Slavlje svete mise ima istu vrijednost kao i Isusova smrt na križu.” – sv. Toma Akvinski

“Nema ništa veće od euharistije. Kad bi Bog imao nešto dragocjenije, onda bi nam On to i dao.” – sv. Ivan Maria Vianney