Crkva slavi svetkovinu Krista Kralja svake posljednje (34.) nedjelje u liturgijskoj godini kako bi istaknula da je Isus Krist prva i posljednja Riječ povijesti, kruna čovječanstva i sveopći Sudac.
Isus Krist je Alfa i Omega, Početak i Svršetak, izvor i smisao cijele povijesti, bez obzira priznaje li to netko ili ne. On je stvarni gospodar cijeloga čovječanstva i neizmjernoga svemira.
Sveta Crkva potvrdila je Isusa upravo za takvog Kralja i „ustoličila“ ga, stavila mu kraljevsku krunu na glavu, preko pape Pija XI., 11. prosinca 1925. godine objavljivanjem enciklike Quas primas, podsjeća Katolički tjednik. Papa je to učinio upravo u vrijeme širenja bezbožnog komunizma koji Isusa nije priznavao Bogom, Kristom, ni Prorokom, a kamoli Kraljem!
Svetkovina se prije slavila krajem listopada, ali se od 1969. slavi posljednje nedjelje u liturgijskoj godini da bi se potvrdilo da je On prva i posljednja Riječ povijesti, kruna čovječanstva i posljednji Sudac koji će suditi svakom čovjeku i cijelom čovječanstvu po pravdi i istini, ali najviše po svojem jedinstvenom i bezgraničnom milosrđu!
Krist, Kralj Milosrđa
Tko to voli gospodare? Tiranine i diktatore ne voli nitko. Ali upravitelje i vladare sa srcem i dušom, s mudrošću i pravdom, s osjećajem za potlačene i siromašne, odbačene i zaboravljene, s istinskom željom za jednakošću među svim ljudima i narodima – takve voli svatko. To su pravi vladari, iako su rijetki.
Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15, 13)
Kako je tek rijedak vladar koji je spreman živjeti skromno i ponizno, među neznatnima i zaboravljenima, ne u kraljevskoj palači, nego u siromašnoj kućici, koji je spreman učiniti sve za brata čovjeka, koji je spreman dati „život svoj za prijatelje svoje“. Kakav li je tek to kralj, kakav je to vladar! Postoji li uopće takav?
Da, postoji, ali samo jedan Jedini i Jedinstveni – Isus Krist, Kralj svega svijeta!
Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta
Neki Židovi u Isusu su prepoznali Mesiju kojega treba postaviti za predvodnika Židova da bi mogli pokoriti ondašnju rimsku vlast i silu koja ih je tlačila, kao i pokoriti sve vlasti i sile ovoga svijeta te uspostaviti židovsko kraljevstvo, jednom zauvijek!
No, to nije bila Isusova misija, On nije došao radi zemaljske vlasti. To potvrđuje i evanđelist Ivan: „Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam“ (Iv 6,15).
Isus Krist je došao na svijet kako bi kraljevao s križa svojom vječnom ljubavlju.
On je došao na ovaj svijet da navijesti kraljevstvo nebesko, kraljevstvo ljubavi i milosrđa.
Ni Pilat takvo kraljevstvo ne shvaća, nije mu jasan takav kralj. No, prilikom suđenja, Isus njemu i svima nama objašnjava:
„Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, onda bi se moje sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde!“(Iv 18,36).
Pilat je na kraju dao da se stavi natpis na križ: „Isus Nazarećanin, Kralj židovski“. Zapravo mu se htio narugati: Kakav si ti kralj kad te tvoj narod pribio na križ? Pogledajte ovog jadnog kralja! Pilat ne shvaća da je Isus upravo radi toga došao: da kraljuje s križa svojom vječnom ljubavlju i da takvo kraljevstvo nitko ne može uništiti.
Njegovu kraljevstvu neće biti kraja
Tko Isusa shvaća na takav način, on je razumio njegovu pravu kraljevsku misiju. Taj je razumio njegov pravi smisao i cilj zemaljskoga djelovanja.
Crkva propovijeda i naviješta upravo takvog Isusa.
Kod predslovlja svetkovine Krista Kralja, svećenik svečano izgovara da je Isus po križu dovršio otajstvo spasenja i da će Ocu nebeskom predati „vječno i sveopće kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“!
Samo to i upravo takvo je Kristovo kraljevstvo za koje je položio svoj život. Svojom mukom, smrću i uskrsnućem izborio je vječnu pobjedu: pravdu, ljubav i mir za svakog čovjeka.