Molbu za proglašenje blaženim uputio je predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, u čijoj je nadbiskupiji započeo proces za beatifikaciju. Zatim je banjolučki biskup Franjo Komarica pročitao životopis Ivana Merza. Nazočan je bio i postulator kauze p. Božidar Nagy. Nakon toga je papa Ivan Pavao II. izrekao svečanu formulu beatifikacije. Od sada se Ivan Merz smije nazivati blaženikom a spomendan njegove smrti se slavi 10. svibnja. Relikvije Ivana Merza prinijela je zatim suradnica Krista Kralja iz Zagreba Slavica Tuškan. Nadbiskup Bozanić zahvalio Svetome Ocu uime svih katoličkih vjernika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te banjolučkog biskupa Komarice, i svih biskupa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, za proglašenje blaženim hrvatskoga vjernika-laika Ivana Merza, podsjeća portal ivanmerz.hr.

Postulator p. Božidar Nagy o beatifikaciji

Svoju radost u povodu proglašenja blaženim Ivana Merza, prije samog euharistijskog slavlja na banjolučkom Petrićevcu 22. lipnja, nije krio o. Božidar Nagy, postulator Merčeve kauze, istaknuvši tom prigodom da je radostan i Bogu zahvalan što je dočekao i doživio da nakon 31 godine svoga rada dovede postupak za proglašenje Ivana Merza do kraja. Sada je tek obavljeno pola posla, jer druga polovica je priprema za njegovu kanonizaciju, što je glavni cilj, kazao je. Beatifikacija jest glavnina posla, ali uvijek je cilj kod svakog kandidata oltara da bude proglašen svetim, tj. da ga Papa postavi za uzor cijeloj Crkvi, napomenuo je. U svakom slučaju, izjavio je tada o. Božidar, to je velika stvar, jer Papa ne samo što je Ivana Merza proglasio blaženim, već je zbog njega došao u Banju Luku. To je nešto što se prije nekoliko godina nije moglo niti u snu pomišljati i slutiti, no, evo, čudo se dogodilo i može se pridodati drugim Merzovim čudesima, rekao je postulator Nagy te je istaknuo kako je Ivan Merz prvi laik Crkve u Hrvata koji je uzdignut na čast oltara, izrazivši vjeru da nije posljednji te napomenuvši da on otvara razdoblje za druge laike da se i za njih pokrene kauza.

Papa uzdiže laike na oltar kako bi pokazao svijetu upravo to da je svetost moguće ostvariti u bilo kojem staležu.

P. Božidar ukazao je da imamo tolikih uzornih primjera koje bi trebalo iskopati iz naše prošlosti i sadašnjosti te da je potrebno o tome ozbiljno razmišljati, jer Papa uzdiže laike na oltar kako bi pokazao svijetu upravo to da je svetost moguće ostvariti u bilo kojem staležu. Svetost nije rezervirana samo za zaređene svećenike i redovnike, već je u svakom staležu i zanimanju moguće ostvariti ideal kršćanskog savršenstva i zbog toga Merčeva beatifikacija u našoj Crkvi imati će velikoga značenja, smatra p. Božidar. Govoreći o važnosti Merčeve beatifikacije za banjolučki kraj, o. Božidar istaknuo je da je to veliki melem na doživljenu ranu te da taj događaj za katolike iz banjolučke regije jest stvarno olakšanje i utjeha, a s druge strane, u mnogim srcima pobuditi će nadu za bolju budućnost, kako u onima koji su u Banjoj Luci ostali živjeti, tako i u onima koji možda razmišljaju o povratku u rodni kraj. Podsjetio je da je kardinal Puljić u prigodi obilježavanja Dana Ivana Merza u Zagrebu kazao da je Ivan Merz čovjek koji ujedinjuje i zbližava ljude koji su se razdvojili zbog ratnih prilika. Mislim da će se nakon ovog događaja lakše moći zbližiti ljude na ovim prostorima, zaključio je p. Božidar.

Banjaoučki biskup Franjo Komarica prigodom beatifikacije Ivana Merza

Banjaoučki biskup Franjo Komarica prigodom beatifikacije Ivana Merza izjavio je za IKA-u kako danas na žalost ne može govoriti o vjernicima laicima u toj mjesnoj Crkvi jer upravo ti najaktivni laici bili su prvi na udaru i protjerani iz Banja Luke i Banjolučke biskupije.

“Zbog toga sam radostan što će se beatrifikacija Ivana Merza dogoditi baš u ovome gradu gdje su katolici proživjeli velike drame za vrijeme rata u poslijednjem desetljeću, i u svemu ovome vidim prst Božiji da Bog ne zaboravlja baš nikoga. Na taj način očekujem kroz proglašenje blaženim dr. Ivana Merza, rođenog Banjolučanina, jedan kvalitetniji zaokret odnosa svećenika i redovnika prema katoličkim laicima, kako u Banjolučkoj biskupiji i Vrhbosanskoj metropoliji, tako i u Hrvatskoj te u drugim državama Europe”, rekao je biskup Komarica. On je pojasnio da je u tom kontekstu za vrijeme Srednjoeuropskog katoličkoga dana među predsjednicima biskupskih konferencija nastala ideja da Sveti Otac Ivana Merza stavi kao uzor za sve katoličke laike, posebno mlade u svih osam zemalja koje su uključene u proslavu toga dana. “To je znak da vrijeme katoličkih laika doista dolazi i da ga mi moramo prepoznati i prihvatiti”, rekao je tom prigodom biskup Komarica.

Ekumenizam u Banjoj Luci, što se tiče Katoličke Crkve, nije tek u nastajanju, već tu postoji od davnih dana. No, ekumenizam podrazumjeva dvosmjerno kretanje a ne jednosmjerno.

O povratku katolika u banjolučku biskupiju, biskup Komarica je istaknuo kako je krivnja za nepovratak katolika na onima koji su dopustili protjerivanje ljudi iz njihovih rodnih mjesta. To je po njegovom uvjerenju i saznanjima, sama međunarodna zajednica koja je dozvolila rat, a mogla ga je spriječiti. “Na međunarodnu zajednicu nadovezuju se i svi njihovi pijuni koji su ovdje odigrali jednu vrlo ružnu i prljavu igru na kraju 20. stoljeća provodeći etničko čišćenje. To su za mene glavni krivci za nepovratak Hrvata i svih katolika”, dodao je biskup banjalučki Franjo Komarica.
Govoreći o pastirskom pohodu pape Ivana Pavla II. BiH i o ekumenizmu i suživotu, biskup Komarica ističe kako ekumenizam u Banjoj Luci, što se tiče Katoličke Crkve, nije tek u nastajanju, već tu postoji od davnih dana. No, ekumenizam podrazumjeva dvosmjerno kretanje a ne jednosmjerno. Najveći hendikep je to što Srpska Pravoslavna Crkva nije imala nešto poput Drugog vatikanskog sabora te nije imala dekret o ekumenizmu.

Svi će kršćani na području banjolučke biskupije kada budu bliže Kristu biti i bliži međusobno.

Biskup Komarica je istaknuo kako će svi kršćani na području banjolučke biskupije kada budu bliže Kristu biti i bliži međusobno. Prije nekoliko mjeseci održan je zajednički susret bosanskohercegovačkih biskupa s episkopima SPC-a kada se između ostalog govorilo i o dolasku Svetoga Oca i gdje su članovi Pravoslavne crkve izrazili zadovoljstvo i radost što u BiH i Banja Luku dolazi jedan takav svjetski moralni autoritet. “Što se pak tiče Islamske zajednice mogu za područje Banja Luke istaknuti malu zanimljivost da je banjolučki muftija Čamđić istaknuo zadovoljstvo i radost Papinim pohodom Banja Luci naglašavajući kako žele ugostiti katoličke goste. To je jedna mala sitnica Islamske zajednice koja pokazuje veliko srce brojnih muslimana u Banja Luci, jer oni sami kažu da pamte sva dobra djela koja su učinili katolici prema njima kada im je bilo pomoć bila najpotrebnija”, dodao je biskup Komarica.

Govor Pape Ivana Pavla II. na misi beatifikacije

1. “Vi ste svjetlost svijeta” Ovu tvrdnju, draga braćo i sestre, Isus danas ponavlja i nama, na ovome našem bogoslužnom skupu. I nije to neki puki ćudoredni nagovor, nego tvrdnja, koja očituje neuništiv zahtjev što proizlazi iz primljenoga krštenja.

Naime, ljudsko je biće snagom toga sakramenta ucijepljeno u Otajstveno Tijelo Kristovo (usp. Rim 6,3-5). Apostol Pavao veli: “Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste» (Gal 3,27). Opravdano, dakle, sveti Augustin kliče: “Radujmo se i zahvaljujmo: postali smo ne samo kršćani, već Krist… Divite se i kličite: postali smo Krist” (In Ioann. Evang. tract., 21,8: CCL 36,216).

Ali Krist je “svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka” (Iv 1,9). Kršćanin je zbog toga pozvan postati, sa svoje strane, odsjev te Svjetlosti, nasljedujući Isusa i u Nj se ugledajući. Kako bi to ostvario, slušat će Njegovu riječ i o njoj će razmišljati, sudjelovat će svjesno i djelatno u bogoslužnome i sakramentalnome životu Crkve, izvršavat će zapovijed ljubavi i služeći braći, navlastito malenima, siromašnima i onima koji pate.

2. S ljubavlju pozdravljam banjolučkog biskupa i predsjednika Biskupske konferencije Franju Komaricu te mu zahvaljujem na srdačnim riječima, koje mi je upravio na početku ovoga euharistijskog slavlja. Moje misli pune poštovanja lete i ostalim biskupima Bosne i Hercegovine, osobito vrhbosanskome nadbiskupu metropolitu kardinalu Vinku Puljiću, koji je rodom iz ove biskupije, te ostalim kardinalima i biskupima, koji nas prate. Pozdrav u Gospodinu svim hodočasnicima, koji dođoše ovamo iz različitih krajeva zemlje te iz susjednih država.

Bratski pozdrav upućujem Njegovu Blaženstvu patrijarhu Pavlu i članovima Svete Sinode Srpske Pravoslavne Crkve. Novi polet, što ga je u novije doba zadobio naš put k uzajamnome razumijevanju, međusobnome poštivanju i bratskoj solidarnosti, razlog je radosti i nade za ovaj kraj.

Pozdravljam također vjernike drugih crkvenih zajednica Bosne i Hercegovine, te vjernike Židovske općine i Islamske zajednice.

Pozdravljam gospodu članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine i sve ostale građanske i vojne vlasti. Posebno cijenim vašu nazočnost te vam zahvaljujem za sve što ste učinili za pripremu i ostvarenje mojega pohoda vašoj zemlji.

I vama, evo, ljubljeni sinovi i kćeri ove Crkve hodočasnice u Bosni i Hercegovini, dolazim raširenih ruku kako bih vas zagrlio i priopćio vam da zauzimate posebno mjesto u Papinu srcu. Papa neprestano u molitvi prikazuje Gospodinu patnju, koja još uvijek otežava vaš hod naprijed, te se s vama zajedno nada i čeka bolje dane.

Iz ovoga grada, koji je tijekom povijesti obilježen tolikom patnjom i tolikom krvlju, molim Svemogućega Gospodina da bude milosrdan za krivnje počinjene protiv čovjeka, njegova dostojanstva i njegove slobode, pa i sa strane nekih sinova Katoličke Crkve. Neka On u svima pobudi želju za uzajamnim oprostom. Jedino u ozračju istinske pomirbe spomen na tolike nevine žrtve i njihove patnje neće biti uzaludan i poticat će nas graditi nove odnose bratstva i razumijevanja.

3. Predraga braćo i sestre, pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost, postaje svojevrsna baklja, što svijetli i grije. To je pouka što nam je danas nudi lik novoga blaženika, Ivana Merza.

Ivan Merz je bio vrstan mladić, koji je znao povećavati bogate prirodne darove, što ih je posjedovao, pa je postigao mnoge ljudske uspjehe. O njegovu se životu tako može govoriti kao o uspješnom životu. Međutim, to nije razlog zbog kojega je njegovo ime danas unijeto u popis blaženih. Ono, naime, zbog čega je on danas pribrojen zboru blaženika jest njegov uspjeh pred Bogom. Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila “nikada ne zaboraviti Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen”. U svemu ovome što je radio tražio je “ono najizvrsnije, spoznaju Isusa Krista”, te je dopustio da ga On “zahvati” (usp. Fil 3,8.12).

Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila “nikada ne zaboraviti Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen

4. Ivan Merz je u školi bogoslužja, koje je vrelo i vrhunac života Crkve (usp. Sacrosanctum Concilium, 10), stasao do punine kršćanske zrelosti i postao je jedan od promicatelja bogoslužne obnove u svojoj domovini.

Sudjelujući u misi te hraneći se Tijelom Kristovim i riječju Božjom, nalazio je poticaj da bude apostol mladeži. Nije slučajno izabrao za geslo: “Žrtva – euharistija – apostolat”.

Svjestan poziva, što ga je primio na krštenju svoj je život učinio trkom prema svetosti, toj “velikoj mjeri» kršćanskoga života (cfr. Novo millennio ineunte, 31). Zbog toga, kako veli prvo čitanje “nikad neće u zaborav pasti, nit će mu spomen ikada propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja” (Sir 39,9).

Vaša domovina i vaša Crkva, draga mladeži, doživjele su teške trenutke i sada valja raditi kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na svim područjima.

5. Ime je Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas! Vaša domovina i vaša Crkva, draga mladeži, doživjele su teške trenutke i sada valja raditi kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na svim područjima. Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da povećate pothvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja pomirbe, susreta i mira.

Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti, čekajući da vam netko drugi riješi teškoću, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.

Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti, čekajući da vam netko drugi riješi teškoću, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.

I vi poput blaženog Ivana tražite osobni susret s Kristom, koji rasvjetljuje život novom svjetlošću. Neka Evanđelje bude ono veliko mjerilo, koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima! Postat ćete tako misionari djelima i riječima te ćete biti znak Božje ljubavi, vjerodostojni svjedoci milosrdne Kristove nazočnosti. Ne zaboravite: “Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu” (Mt 5,15).

6. Braćo i sestre, koji tolikom revnošću sudjelujete u ovome slavlju, neka mir Boga Oca, koji nadilazi svaki osjećaj, čuva vaše srce i vaš duh u spoznaji i ljubavi Boga i Sina njegova, Gospodina našega Isusa Krista!

Ovo je molitva i želja koju Papa danas – po zagovoru blaženoga Ivana Merza – uzdiže za vas i za sve narode Bosne i Hercegovine.

Kratki prikaz života časnog Sluge Božjega Ivana Merza

Časni sluga Božji Ivan Merz rodio se je 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci, gdje je i kršten 2. veljače 1897. Ovdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Provevši kraće vrijeme u Vojnoj Akademiji u Bečkome Novom Mjestu, upisao se 1915. na Bečko sveučilište, želeći se — kao profesor — posvetiti podučavanju i odgoju mladeži u Bosni, po primjeru svojega profesora Ljubomira Marakovića, kojemu je bio uvijek zahvalan što mu je pomogao otkriti bogatstva katoličke vjere.

U ožujku je 1916. pozvan u vojsku te je kasnije poslan na talijansko bojište, gdje je proveo najveći dio 1917. i 1918. Ratna su iskustva pridonijela duhovnome sazrijevanju ovoga mladića, koji je, kao svjedok ratnih strahota i stavljajući svoju sudbinu u ruke Božje, svim svojim bićem nastojao stupati putem kršćanske savršenosti. »Boga zaboraviti nikada! Težiti neprestano za ujedinjenjem s njime… Bilo bi grozno, kada ovaj ratne bi imao nikakve duševne koristi za me!… Moram započeti novi preporođeni životu duhu novospoznatoga katolicizma. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer čovjek sam od sebe ne može ništa!« Tako je 5. veljače 1918. pisao u svojemu dnevniku, dok je još bio na ratištu.

Nakon rata vratio se je u Beč i nastavio je studij (1919.- 1920.), a onda se je preselio u Pariz (1920.-1922.), gdje je pripremao svoju doktorsku disertaciju naslovljenu: »Utjecaj bogoslužja na francuske pisce od Chateaubrianda do danas«, kojom je na Sveučilištu u Zagrebu stekao naslov doktora filozofije. Ostatak je svojega kratkog života proveo kao profesor na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je revno i uzorno vršio svoje staleške dužnosti.

Časni je sluga Božji Ivan Merz postao poznat nadasve po svojemu apostolskom radu među mladeži, prvo u Hrvatskome katoličkom omladinskom savezu, a potom u Hrvatskome orlovskom savezu, kojemu je postao dušom i koji je u Hrvatskoj bio prva ustanova Katoličke akcije, kakvu je želio papa Pio XI. Prema Merčevoj zamisli, ta je udruga trebala u prvome redu pridonijeti odgoju probrane skupine apostola svetosti. U tu je svrhu trebala poslužiti i liturgijska obnova, kojoj je on bio jedan od prvih promicatelja u hrvatskim krajevima, prethodeći u tome za četrdesetak godina smjernice Drugoga vatikanskog sabora.

U svojemu je radu nailazio na nerazumijevanja i teškoće, u kojima je znao očuvati zadivljujući mir, koji je bio plod njegova stalnoga zajedništva s Bogom u molitvi. Po sudu onih koji su ga izbliza poznavali, on je »mišlju i srcem bio uronjen u nadnaravno«. Uvjeren da je za spas duša najmoćnije sredstvo patnja prikazana Gospodinu, svoje je tjelesne i duševne patnje prikazivao ištući blagoslov za svoja apostolska djela te je, uoči same smrti, Gospodinu prinio i svoj mladi život za svoje orlove. Preminuo je u Zagrebu 10. svibnja 1928., u 32. godini života, ostavivši za sobom glas svetosti.

Ubrzo nakon smrti počelo se razmišljati o pokretanju postupka za njegovo proglašenje svetim. Informativni je postupak o glasu njegove svetosti obavljen pri Duhovnome stolu u Zagrebu od 1958. do 1986. Potom je Zbor za proglašenje svetih dao prirediti Poziciju o životu, krepostima i glasu svetosti Sluge Božjega, koja je bila predmetom rasprave teologa 19. travnja 2002. i rasprave kardinala i biskupa sljedećeg 5. svibnja. Vaša je Svetost, prihvativši sud spomenutoga Zbora, odredila da se 5. srpnja 2002. proglasi uredba o životu i krepostima Sluge Božjega.

Zbor je za proglašenje svetih potom ispitao slučaj izvanrednoga ozdravljenja što se je 1930. dogodilo na grobu Ivana Merza. Pošto su liječnici stručnjaci ustanovili da je ozdravljenje znanstveno neprotumačivo, teolozi su te kardinali i biskupi istoga Zbora izjavili da se ozdravljenje ima pripisati zagovoru Sluge Božjega. Potom je 20. prosinca 2002. u nazočnosti Vaše Svetosti proglašena uredba o spomenutome čudu. Tako je otvoren put za uzdignuće časnoga sluge Božjega Ivana Merza na čast oltara.

Nakon što je biskup Franjo Komarica dao kratak prikaz života časnog sluge Božjega Ivana Merza Papa Ivan Pavao II. izrekao je formulu beatifikacije ovim riječima:

Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Ivan Merz od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga svibnja, može slaviti njegov spomen na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. R. Amen.