Aset je iz Almatija, ima 41 godinu, mesar je i dolazi iz muslimanske obitelji. U dobi od 15 godina doživio je "lijepo prijateljstvo" s ocima misionarima. S njima je počeo učiti talijanski i polako otkrivati Isusa, Onoga kojeg je tražio cijeli život.
U multietničnosti i mozaiku vjera i vjerskih tradicija prisutnih u Kazahstanu, odluka o prihvaćanju Krista u životu uglavnom je izbor zrele osobe. Dogodilo se to mladiću koji za Vatican News pojašnjava kako je pristupio Katoličkoj Crkvi i s kakvom radošću iščekuje papu Franju u Nur-Sultanu.
Aset je iz Almatija, ima 41 godinu, mesar je i dolazi iz muslimanske obitelji. U dobi od 15 godina doživio je “lijepo prijateljstvo” s ocima misionarima povezanima s pokretom Zajedništvo i oslobođenje. Postali su, kako sam kaže, “njegovi očevi”. S njima je počeo učiti talijanski i polako otkrivati Isusa, Onoga kojeg je tražio cijeli život.
Oduševljen Kristom i Crkvom
Prije nego što se sprijateljio s tim redovnicima – citira don Edoarda Canettu kojeg je milanska biskupija poslala u Kazahstan – Aset je išao u džamiju, učio arapski, a prošao je i kroz iskustvo približavanja budističkom svijetu. Ali shvatio je da to nije njegov put. U međuvremenu je raslo njegovo oduševljenje Kristom i Crkvom koja je “život”. U dobi od 21 godinu odlučio se krstiti. “Bilo mi je jako važno podijeliti svoj životni izbor s majkom.” Kaže da mu je, kad joj je to rekao, odgovorila: “Ja to nikad ne bih učinila, dragi sine, ali ti radi ono što je najbolje za tebe.”
Mješoviti brak i sretan život
“Uza sav kaos koji ponekad nastane, uza svu životnu dramu – ističe – imamo sigurnost vjere.” “Imao sam svoje trenutke umora, otuđenosti, ali sam se na kraju vratio onome što me fasciniralo. Uvijek sam se vraćao ovdje gdje sam nalazio onoga koji voli.” Aset je oženio Mayru, muslimanku iz Uzbekistana koja ne prakticira svoju vjeru. Vjenčanje su proslavili u slobodi – precizira – a govori i o djeci od 5 i 3 godine, oboma krštenima. “Svako malo pođu sa mnom na misu. Najvažnija je činjenica da, ako ja nisam zadovoljan svojom vjerom, onda se to odrazi i na njih, a to vrijedi i općenito.” Što se tiče bračnog odnosa, ustraje u tome da ga razlika vjerske pripadnosti ne plaši. “Gledamo prema istom cilju, ja ga zovem Krist, ona ga zove na svoj način, ali to je u redu. Lijepo je što ona sa mnom dijeli uzbuđenje oko Papina dolaska. Idemo zajedno na misu 14. rujna što nisam očekivao. Mogla mi je reći da idem s prijateljima, ali idemo zajedno.”
Zajedno na misi s Papom
U obitelji se ne raspravljamo, živimo mirno – nastavlja Aset – jer se poštujemo. “Odgojen sam ovako: ljepše je svjedočiti Krista u svakodnevnom životu bez riječi. To daje radost. Ako je čovjekovo srce dirnuto ljudskošću u svakodnevnom životu, u žalosti i u radosti, onda se čovjek zaljubi u Isusa. Za mene je stalni izazov svjedočiti životom.” Aset je posebno zahvalan Papi. Stil poniznosti i ljubavi kojim Papa živi ono što se događa u svijetu za njega je, kaže, veliki izazov.
Živjeti kršćanstvo u svakodnevnom životu
Ispričao je i epizodu koja je za njega pravi primjer “zaraze” vjerom. “Naši prijatelji u Karagandi brinu o djeci s invaliditetom koja dolaze iz obitelji različitog podrijetla. Ove godine ih je 130, majke su prvi put došle sa svojom djecom na odmor koji svake godine organiziramo s bratstvom. Kad je najavljen Papin posjet, odmah su se prijavili za hodočašće kako bi sudjelovali u misnom slavlju. Oni zapravo ne znaju točno koga će susresti, misle da je to neki otac – ‘ali čiji’, pitaju – ipak je lijepo da su bili fascinirani onim što im prenosimo. To je kršćanstvo. Sretan sam zbog toga. To je najvažnije od svega.”