U rano jutro svetkovine Svih Svetih, 1.studenog 1946., po rukama krakovskog nadbiskupa Adama Stefana Sapiehe za svećenika je zaređen Karol Wojtyla. Obredu ređenja, održanom u privatnoj kapelici krakovskih nadbiskupa, nazočilo je tek nekoliko rođaka i prijatelja mladog svećenika.
Domagoja Pejića, dugogodišnjeg djelatnika Hrvatskog katoličkog radija, mnogi pamte po hodočašću 2004. kada se uputio pješice iz Zagreba u Rim, u sklopu projekta “1000 kilometara za Papu”, s nakanom da papi Ivanu Pavlu II. čestita 84. rođendan i zahvali mu u ime svih Hrvata katolika za sve što je učinio za hrvatski narod.
Pejić je nedavno pokrenuo blog s namjerom da se očuva zahvalno sjećanje na svetog papu Ivana Pavla II. Tekst “Poput Petra prihvatiti Kristov križ” u spomen na dan njegova ređenja prenosimo u cijelosti.
U rano jutro svetkovine Svih Svetih, 1.studenog 1946., po rukama krakovskog nadbiskupa Adama Stefana Sapiehe za svećenika je zaređen Karol Wojtyla. Obredu ređenja, održanom u privatnoj kapelici krakovskih nadbiskupa, nazočilo je tek nekoliko rođaka i prijatelja mladog svećenika. Njegovi kolege bogoslovi zaređeni su nekoliko mjeseci kasnije. Nadbiskup Sapieha je ređenje odlučio obaviti što ranije jer je Karola sredinom studenog želio poslati na studij u Rim.
Karol Wojtyla
“U ležanju na podu, raširenih ruku u obliku križa, izražava se najdublji smisao svećeničke duhovnosti; poput Petra prihvatiti Kristov križ u svome životu i postati podom braći”.
Nadbiskupijski dvor u Krakowu/Foto: Domagoj Pejić
Dan kasnije novi svećenik Krakovske nadbiskupije mladu misu služio je u kripti Sv. Leonarda u katedrali na Wawelu s nakanom za pokoj duša svoje majke, brata i oca. Kroz obred ga je vodio vlč. Kazimirz Figlewicz, svojevremeno kateheta malom Karolu u Wadowicama. Kod oltara je posluživao Karolov prijatelj Mieczyslaw Malinski. Uz subraću svećenike u misnom slavlju sudjelovalo je nekoliko osoba, među kojima je bila i Maria Wiadrowska, njegova teta (majčina sestra), ujedno i krsna kuma. Njegov veliki prijatelj i duhovnik Jan Tyranowski nije mogao nazočiti tom događaju jer je bio teško bolestan.
Dvorište nadbiskupije u Krakowu/Foto: Domagoj Pejić
Okružen grobovima poljskih kraljeva želio je izraziti posebnu duhovnu povezanost sa svim velikanima koji počivaju u podnožju drevne katedrale. Karol Wojtyla posebno je bio vezan uz taj velebni spomenik bremenite povijesti poljskog naroda. Od svog dolaska u Krakow stalno ju je posjećivao i u njoj pronalazio mirno mjesto za molitvu. Nije se od nje odvojio ni u vremenu nacističke okupacije; često je asistirao nadbiskupu Sapiehi.
“Tko posjeti krakovsku katedralu nalazi se licem u lice s poviješću poljskog naroda” (Ivan Pavao II.)