Pred poganima objavi Gospodin spasenje svoje. (Ps 98, 2)

Liturgija dana (15. listopada):

Prvo čitanje:
Ef 1,1-10

U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta.

Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu i vjernima u Isusu Kristu. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Blagoslovljen Bog i Otac
Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim
u nebesima,
u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra
prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe,
po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome
u kome, njegovom krvlju,
imamo otkupljenje,
otpuštanje prijestupa
po bogatstvu njegove milosti.
Nju preobilno u nas uli
zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem.
Obznanivši nam otajstvo svoje volje
po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova
da se provede punina vremena:
uglaviti u Kristu
sve — na nebesima i na zemlji.

Psalam:
98,1-6

Gospodin obznani spasenje svoje.
Pjevaj te Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala,
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Evanđelje:
Lk 11,47-54

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! Zbog toga i kaza Mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati — da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!«
»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.«
Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i župnik u župi Ludina:

Razmatrajući današnje Evanđelje može nam za uho opet zapeti „Jao“. U jučerašnjem evanđelju bilo ih je četiri, a danas samo dva. Sveukupno šest: tri za farizeje, a tri za zakonoznance – upravo za one koje su trebali biti duhovna elita u pozitivnom smislu riječi, a koji su na koncu postali oni koji se žele riješiti Mesije – Krista. Oni su duboko u srcu znali da je pred njima Pomazanik – Krist jer su u njemu prepoznali istinu – istinu koju nije uvijek lako slušati, ali i poslušati. Zato je najlakše istinu ukloniti.

Židovska mudrosna tradicija kaže da je Kajin nakon ubojstva Abela zakopao svoga brata u zemlju –iz stida, ali i kako bi prikrio svoj zločin. Tako će htjeti učiniti farizeji i Zakonoznanci s Isusom – ubiti ga i navaliti kamen da im više ne smeta.

Sljedeća rečenica koja nam zapinje za uši je „Podižete spomenike prorocima“…

Vjerujem da mnogi od nas imaju iskustvo da se dvije osobe za života nisu podnosile, a onda se nakon smrti jedne ubrzo podiže spomenik baš od te osobe koja pokojnika nije mogla smisliti. Isus kaže da se njegovi neprijatelji ponašaju upravo tako: s jedne strane ubijaju proroke, ne mogu ih slušati, a onda im podižu spomenike.

U Cedronskoj dolini između Jerizalema i Maslinske gore nalazi se Zaharijina grobnica. Ona postoji danas, baš kao što je već postojala i u Isusovo vrijeme. Zaharija je bio svećenik i prorok koji je ubijen u Hramskom dvorištu jer je prekorio narod zbog otpada od Boga. Govoreći o tome, Isus je ovima mogao i rukom pokazati na taj veliki spomenik koji se sigurno tada još bijelio na suncu, a koji je u konačnici podsjećao na veliki grijeh ubojstva pravednika.

Zakonoznance pak opominje Isus da posjeduju ključ znanja, ali da ne žele da itko drugi zna ono što oni znaju o Bogu, a ipak ne žive po Božjemu – pobožno.

Što sve ovo znači za nas danas?

Možda prije svega jedno vrlo jednostavno pitanje: je li ono što govorimo i ono što živimo zaista ista stvar? Jer, nije dovoljno znati puno o Bogu. Vjera se na kraju uvijek vidi u životu, u onom što konkretno činimo. Možemo drugima govoriti o Bogu, a istodobno im svojim ponašanjem zatvarati vrata prema njemu.

Zato ovo današnje „jao“ i nije toliko upućeno farizejima i pismoznancima koliko nama. Da zastanemo i pogledamo svoje srce, a onda odgovorimo iskreno na pitanje: jesam li svojim životom nekome približio Krista ili sam mu postao prepreka? Neka nam današnje Evanđelje zato ne ostane samo lijepa misao, nego poticaj da ono što vjerujemo doista i živimo. Jer najbolji spomenik našoj vjeri nije onaj podignut od kamena, život čovjeka koji svojim autentičnim životom pokazuje da je susreo Krista.