Kada je sv. Franjo Asiški tri godine prije svojega preminuća u mjestu Grecciu, nedaleko od Asiza, pripravio sve kako bi u božićno vrijeme oživio uspomenu na Dijete rođeno u Betlehemu, vjerojatno nije mogao ni zamisliti koliko uspomena i želja da Dijete Isus oživi u srcima onih koji su ga zaboravili može postati živa i postojana stotinama godinama.
Posljednje dvije godine, uoči i na 800. obljetnicu prvih jaslica u Grecciu, Franjevački svjetovni red i Frama Mostar primjerom svetog Franje u srce svoga grada, na blještavom šetalištu donose jednostavne i ponizne jaslice.
Jaslice u drvetu (Mostar) / Foto: Franjevački svjetovni red i Frama Mostar
Skrivenim i skromnim jaslicama, želimo prenijeti poruku svakome prolazniku da siromašno Dijete postalo je Kralj koji nas i danas skromno, jednostavno i nenametljivo poziva da ga slijedimo.
U središtu mostarske šetnice, u drvetu za koje su iz Grada rekli da je bolesno, već treću godinu zaredom skrivaju se, kako kažu, „najljepše jaslice“.
U 2025. godini franjevci diljem svijeta slave i obljetnicu Pjesme brata Sunca, koju je sveti Franjo napisao kao hvalu Gospodinu za sve stvoreno.
Jaslice u drvetu (Mostar) / Foto: Franjevački svjetovni red i Frama Mostar
Hvaleći sunce, zvijezde, mjesec, oganj, cvijeće, bilje, oblake, zrak, vodu i zemlju pred sami kraj svojega života, potpuno slijep, Franjo slavi sve stvoreno, prisjećajući se blagodati kojih se nauživao.
„Zato ću Njemu na slavu a nama na utjehu sastaviti Pjesmu“ (As Zb 83) kao hvalu za sve darovano.
Drvo, koje uljepšava Mostar stvara trajne uspomene uz priče prolaznika i smijeh djece. „Od sada moram biti vrlo radostan u svojim bolestima“ (As Zb 83) kazao je Franjo pišući Pjesmu brata Sunca. I ovo naše drvo na šetnici u bolesti radosno skriva Dijete Isusa.
Kao opomena da slijepi i u tami kao Franjo još možemo mnogo i neprolazno stvarati. Kao napomena da sve skriveno, siromašno, bolesno i odbačeno u nama nekome može svijetliti. Kao uspomena da djeca smo Kralja, poručuju iz Franjevačkog svjetovnog reda i Frame Mostar.