Nastavljajući svoju poruku s. Mirjam piše: ” Možemo ju prigrliti i biti zahvalni. Biti indiferentni ili ju ignorirati. Kako ćemo odlučiti ovisi o nama samima. Imamo slobodnu volju. Iz Očeve ljubavi darovan nam je ovozemni život. Po ljubavi Isusove žrtve na Križu zadobili smo milosni dar spasenja za vječni život. Dok nam se otapa zaleđeno srce od prizora nedužnog Isusa kako umire, čujmo Njegovu zadnju oporuku, izrečenu s Križa. 

1.

„Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ (Luka 23,34).                              

 Isus, lažno optužen, izdan, zatajen, na smrt osuđen, ismijan i na križ pribijen, želi da ta žrtva bude izvor spasenja, a ne propasti. Zato i moli: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ 

Milost praštanja. Prilika da se susretnem sa samim sobom.  Jesmo li spremni drugima oprostiti? I još više, moliti oproštenje. Neka nam Isus bude uzor kako se prašta. Bezuvjetno! 

2.

„Zaista, kažem ti danas ćeš sa mnom biti u raju!“ (Luka 23,43).

Raskajani razbojnik s križa, nepoznata osoba, stavlja povjerenje u Isusa. 

Moli Isusa da ga se sjeti u svome kraljevstvu. Time izražava svoju vjeru u prekogrobni život koju mu sam Isus potvrđuje riječima: „Zaista kažem ti danas ćeš sa mnom biti u raju!“

Mogu li naše sumnje u prekogrobni život biti opravdane  ako vjerujemo da je Isus Put, Istina i Život?  Što su naši strahovi koji nas priječe udisati Isusovu ljubav, punim plućima? Gdje je Isus tu nema sumnji, žudimo za puninom života. 

3.

„Ženo, evo ti sina!“ (Ivan 19,24-26).

Tko ljubi i ostaje vjeran, ne ostavlja voljenu osobu samu u njenoj boli.  Pod Isusovim Križem su Njegova Majka Marija i vjerni učenik Ivan. 

Isus i s Križa još brine za njih – za nas. Svu svoju ljubav pretače u svoju Majku kad kaže: „Ženo, evo ti sina!“ Vjerni učenik Isusov, za uzvrat biva nagrađen povjerenjem da primi Mariju za svoju Majku. 

Kad Isus pita: „Tko su moja majka i moja braća“ i dodaje: „Svi oni koji vrše Volju Oca Nebeskog“. Gdje se nalazimo mi? Tko su naša Majka, braća…. Nalazimo li ih u siromasima, u obespravljenima, bolesnima, izoliranima iz ljudskog društva, nepravedno optuženim i osuđenima…

Odgovor potražimo u dubini svoga srca.  „Tko traži, naći će“

4.

„Eli, Eli, lama sabahtani?“ tj. „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27,46).

Osjećaj Isusove napuštenosti nije osjećaj odbačenosti od Oca, nego je teret naših grijeha koje je uzeo na sebe. Svjestan je bio cijene naše otkupnine koja je postala zalog Njegove smrti. Kada naši životni križevi postanu teški i osjetimo osamljenost i napuštenost od ljudi, molimo Isusa da ostane uz nas. On razumije svaku našu bol i pretvara je u blagoslov. 

5.

„Žedan sam!“ (Ivan 19,23).

Isus pokazuje ljudsku slabost. Klonulo je Njegovo tijelo i ponestalo snage. Traži okrjepu.  Žedan je Isus naše ljubavi i pažnje.  Žedan je on koji nam nudi izvor žive vode što teče u život vječni…. Tražimo izvor žive vode koju nam Isus nudi. To je Euharistijski Krist.  Budimo izvor zdrave žive vode jedni drugima. Po tome će nas svijet prepoznati.

6.

„Svršeno je!“ (Ivan 19,30).

Bitka s onim koji je bio gospodar smrti. Uništena mu je moć Smrću Isusovom.  „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.“ Razlog našeg pouzdanja jest Isusova pobjeda nad smrću zloga.

7.

„Oče u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Luka 23,46). 

Posljednje Isusove riječi, izraz je Isusove vjere u Očevu Ljubav.   Isus zna odakle je došao u svijet i kamo se vraća. Izvoru i počelu svoga bitka. Poput Isusa, s pouzdanjem predajmo svoj život u ruke Nebeskoga Oca. Za nebo smo stvoreni.

Posjetite stranicu www.misije.hr i pratite aktivnosti Papinskih misijskih djela u RH na društvenim mrežama: www.facebook.com/missioHR i www.instagram.com/misije.hr. 

Za sve dodatne informacije slobodno se javite na telefon: 01/ 56 35 055 ili e-adresu: missio.croatia@misije.hr