U govoru sudionicima konferencije Dikasterija za proglašenje svetih papa Franjo u onima koji daju život za vjeru prepoznaje osobine savršenog učenika sposobnoga promicati u zemaljskom društvu "čovječniji način života".
U govoru sudionicima skupa Dikasterija za proglašenje svetih o temi “Veće ljubavi nema od ove. Mučeništvo i dar života” papa Franjo je ocrtao lik onih koji su imali hrabrosti dati život za svoje prijatelje.
Obilježja mučenika obilježja su “savršenog učenika”, nasljedovatelja Krista u odricanju samoga sebe i u prihvaćanju vlastitoga križa kako bi dao izvanredno svjedočanstvo njegove spasiteljske snage i dara bez mjere.
Ljubav koja je proizišla s Križa
“Samo ljubav može objasniti križ”, rekao je papa Franjo. Osjećaj toliko velik da preuzima na sebe svaki grijeh, opraštajući ga, ulazeći u našu patnju i dajući nam snagu da ju podnosimo. Jednako tako ta ljubav ulazi i u smrt, kako bi ju pobijedila i spasila nas.
U Kristovu je križu sva ljubav Božja, tu je njegovo neizmjerno milosrđe.
Dopustiti da nas preobrazi
Ljudski napor ili osobno opredjeljenje za žrtvu i odricanje nisu jedini rekviziti za svetost. Prvi korak koji je Papa istaknuo jest dopustiti da nas preobrazi snaga Božje ljubavi koja je veća od nas i čini nas sposobnima ljubiti i više nego što smo mislili da smo sposobni. Sveti je Otac pritom citirao Drugi vatikanski sabor koji u dogmatskoj konstituciji Lumen Gentium govori o univerzalnom pozivu na svetost kao punini kršćanskoga života i savršenstvu ljubavi koja u samom zemaljskom društvu može promicati čovječniji način života.
Rad za proglašenje svetih
Perspektiva je to koja osvjetljava također rad za proglašenje svetih, koji Papa naziva dragocjenom službom pruženoj Crkvi kako ne bi nikada oslabio znak življene i uvijek prisutne svetosti. Sveti je Otac potom precizirao da nisu potrebna čuda kako bi se mučenika proglasilo blaženim; dovoljno je mučeništvo.
Mučeništvo u davna vremena
Žrtva vlastitoga života prihvaćena u ime vjere bila je čin koji se vrlo poštovao već u davnim vremenima.
“Grobovi onih koji su osobno, svojim životom, platili svoju ljubav prema Kristu i Crkvi”, podsjetio je papa Franjo, “postajali su mjesta štovanja i molitve.” Vjernici su se sastajali kako bi učvrstili veze bratstva koje u uskrslom Kristu nadilazi granice smrti, koliko god bila okrutna i bolna. Pritom je spomenuo mučeništvo onih pravoslavnih Libijaca koji su umrli zazivajući Isusa.
“Netko bi mogao reći: ‘Ali oče, oni su bili pravoslavci!'”, dodao je Papa te istaknuo: “Bili su kršćani. Oni su mučenici i Crkva ih štuje kao vlastite mučenike. U mučeništvu postoji jednakost. Isto se događa u Ugandi s anglikanskim mučenicima. Mučenici su! I Crkva ih uzima kao mučenike.”
Temeljni elementi mučeništva
Osvrćući se potom na tri temeljna elementa mučeništva, papa Franjo je rekao prije svega da je riječ o osobama koje daju svoj život kako ne bi zanijekale svoju vjeru – čak i nekršteni kršćanin, koji je kršćanin u srcu – svjesno trpeći nasilnu i preranu smrt.
Nju izvršava progonitelj, potaknut mržnjom protiv vjere ili druge vrline povezane s njom.
Treći je element neočekivani stav koji je zauzela žrtva, stav milosrđa, strpljenja i krotkosti, po uzoru na raspetoga Isusa.
Ono što se mijenja, u različitim vremenima, nije pojam mučeništva, nego konkretni načini na koje se ono događa u određenom povijesnom kontekstu.
Skup činjenica i dokaza
U današnjem kontekstu još uvijek ima brojnih mučenika, progonjenih jer, potaknuti vjerom u Boga, štite pravednost, istinu, mir, dostojanstvo ljudi. Ono što daje moralnu sigurnost onima koji proučavaju razne primjere mučeništva nije, kako je govorio Pio XII., količina činjenica i dokaza u njihovoj posebnosti, nego sve to zajedno.