“Blizu sam vam u vašim radostima i patnjama,” piše papa Franjo u pismu svećenicima svoje biskupije, upozoravajući ih na duhovnu svjetovnost koja se “skriva iza privida religioznosti i ljubavi prema Crkvi, a zapravo se sastoji u traženju, umjesto slave Božje, ljudske slave i osobnog blagostanja”, a prenosi Vatican News. Papa je istaknuo zahvalu za dragocjenu i često skrivenu ili malo priznatu službu, a zatim ih je ohrabrio da nikada neće biti sami usred “radosti” i “patnje”, te upozorio na duhovnu svjetovnost i klerikalizam.

Papine zahvale i brige

Tekst je, piše Papa, plod molitve u kojoj je povjerio sve svećenike: „Zamolio sam Majku da te čuva i zaštiti, da osuši tvoju tajnu suza, da u vama oživi radost službe i da vas svaki dan učini pastirima zaljubljenima u Isusa.”

Papa je istaknuo brigu razočaranih svećenika njihovim pozivom i službom. To je, priznaje Papa, služba koja nosi “teret radosti i rada, nadanja i razočaranja”, a koja se često odvija usred “mnogih napora” i “nesporazuma”.

Za to kaže “hvala” i zapravo to više puta ponavlja u pismu: “Hvala vam za tolika skrivena dobra koja činite”; “hvala” za rad koji ponekad ne dobije “nikakvo priznanje”. “S druge strane”, kaže, “naša se svećenička služba ne mjeri pastoralnim uspjesima (sam ih je Gospodin imao sve manje i manje kako je vrijeme prolazilo)”. “Osjećam da sam na putu s vama i želio bih da osjetite da sam vam blizu u vašim radostima i patnjama, u vašim projektima i trudu, u vašoj gorčini i pastoralnim utjehama”, rekao je papa Franjo, uvjeravajući ih da dijeli “želju za zajedništvom”.

Zatim stigmatizira, kako kaže, najgora zla za svećeničku službu: duhovnu svjetovnost i klerikalizam – napasti koje osuđuje već desetljeće. Doista, Papa se ispričava u nekim dijelovima poslanice zbog ponavljanja stvari koje su već bile izrečene; ali, naglašava, to su nužne opomene. To su stvari, piše on, koje su “prioriteti”.

“Bog od nas traži da idemo u dubinu u borbi protiv duhovne svjetovnosti”, kaže, podsjećajući na Henrija de Lubaca koji je upozoravao na opasnosti ovog “načina života koji duhovnost svodi na privid”. “Duhovna svjetovnost navodi nas da budemo ‘trgovci duhom’, ljudi odjeveni u svete oblike koji u stvarnosti nastavljaju razmišljati i djelovati u skladu s modom svijeta.”

“Naša se svećenička služba ne mjeri pastoralnim uspjesima (sam ih je Gospodin imao sve manje i manje kako je vrijeme prolazilo)”.

Poziv na budnost

“Ne smijemo dopustiti da nas fasciniraju zavodljivosti prolaznog, prosječnost i navika, iskušenja moći i društvenog utjecaja”, piše papa Franjo. „I, opet, taštinom i narcisoidnošću, doktrinarnom nepopustljivošću i liturgijskim estetizmom, oblicima i načinima na koje se svjetovnost skriva iza privida religioznosti pa i ljubavi prema Crkvi, a zapravo se sastoji u traženju, umjesto slave Gospodnje, ljudska slava i osobno blagostanje.

Duhovna svjetovnost je “blaga” napast i zbog toga “još podmuklija”, inzistira. “Zapravo, uvlači se, znajući kako se dobro sakriti iza dobrog izgleda, čak i unutar ‘religioznih’ motivacija”. To je, ukratko, jedan od onih “elegantnih demona” o kojima je govorio u svom obraćanju Rimskoj kuriji 2022., koji dolaze i odlaze i koji “kucaju na pristojan način”. Kada uđe u srca pastira, ta svjetovnost “poprima poseban oblik, oblik klerikalizma”, ističe Papa. “Oprostite što ovo ponavljam,” dodaje on, “ali kao svećenici, mislim da me razumijete, jer i vi dijelite ono u što vjerujete na iskren način, prema onoj lijepoj, tipično rimskoj (romanesko!) osobini po kojoj iskrenost usne dolaze iz srca, a miriše na srce!”

“Kao star čovjek i od srca”, nastavlja on, “osjećam da vam mogu reći da me zabrinjava kada ponovno padamo u oblike klerikalizma; kada, možda i nesvjesno, dopuštamo ljudima da vide da smo superiorni, privilegirani, postavljeni ‘iznad’ i stoga odvojeni od ostatka Božjeg svetog naroda.”

Klerikalizam je “bolest”, ponavlja papa Franjo, koja dovodi do “živog autoriteta u različitim oblicima vlasti, bez svijesti o dvoličnosti, bez poniznosti, ali s distanciranim i oholim stavovima”. Papa navodi metaforu o “mlijeku” i “vuni” (onome što hrani i grije), koju nalazimo kod Ezekiela i svetog Augustina, kako bi upozorio na rizik da “hranimo sebe i svoje interese pokrivajući se udobnim životom”.

„Kada se bavimo samo mlijekom, mislimo na svoju osobnu korist; kada opsesivno tražimo vunu, razmišljamo o brizi o vlastitom imidžu i povećanju uspjeha. I tako gubimo svećenički duh”, piše.

Zagledanost u Isusa

Prema riječima pape Franje, “pohvala”, “osjećaj milosti”, “zadivljenost besplatnošću” Božje ljubavi, pomažu u suzbijanju ovih tendencija. Ali prije svega postoji “svakodnevni protuotrov”, a to je “gledati Isusa raspetoga, svaki dan uperiti pogled u Onoga koji se ispraznio i ponizio za nas, sve do smrti”.

“To je svećenički duh”, kaže Papa, “koji nas čini slugama Božjeg naroda, a ne gospodarima, trebamo prati noge našoj braći i sestrama, a ne da ih gnječimo svojim nogama”.

„Ostanimo, dakle, budni prema klerikalizmu“, ponovio je papa Franjo. Klerikalizam „može utjecati na svakoga, čak i na laike i pastoralne djelatnike: može se zapravo preuzeti ‘klerikalni duh’ u vršenju službi i karizmi, živjeti svoj poziv na elitistički način, zatvarati se unutar vlastite skupine i podizati zidove prema vani, razvijanje posesivnih veza prema ulogama u zajednici, njegovanje arogantnih i hvalisavih stavova prema drugima”.

Tada su evidentni simptomi: žaljenje, negativnost, kronično nezadovoljstvo onim što nije u redu, ironija koja postaje cinizam. “Tako”, piše Papa, “postaje zaokupljen klimom kritike i gnjeva koji diše oko sebe, umjesto da bude vrsta ljudi koji, s evanđeoskom jednostavnošću i blagošću, s dobrotom i poštovanjem, pomažu svojoj braći i sestrama da izaći iz živog pijeska netrpeljivosti”.

„Zasučimo rukave i prignimo koljena (vi koji možete!): molimo se Duhu jedni za druge, molimo Ga da nam pomogne da ne padnemo, u osobnom životu ili u pastoralnom djelovanju, u taj religiozni izgled pun toliko toga, ali lišen Boga, kako ne bi bili službenici svetoga, nego strastveni navjestitelji Evanđelja, ne ‘državni klerici’, nego pastiri naroda”, zaključuje papa Franjo.