Frassati, koji je umro u dobi od 24 godine 1925., danas je omiljen među mnogim katoličkim mladim ljudima zbog njegovog entuzijastičnog svjedočenja svetosti koje doseže “do visina”.

Mladić iz sjevernotalijanskog grada Torina bio je strastveni planinar i dominikanac trećeg reda poznat po svom dobrotvornom djelovanju.

Frassatijeva kanonizacija dogodit će se tijekom Jubileja mladih u Rimu 3. kolovoza 2025., donosi CNA.

Čudo

U dekretu od 25. studenog, papa Franjo priznao je čudesno ozdravljenje sjemeništarca nadbiskupije Los Angelesa – koji je nedavno zaređen za svećenika u lipnju 2023. godine.

Mons. Robert Sarno, bivši službenik vatikanskog Dikasterija za kauze svetaca koji je služio kao nadbiskupski delegat u biskupijskom procesu u Los Angelesu koji je ispitivao ozdravljenje, rekao je za CNA da je sjemeništarac oštetio Ahilovu tetivu u nesreći na košarci dok je igrao s ostalim sjemeništarcima.

Nakon što je magnetska rezonanca pokazala značajno oštećenje njegove tetive, liječnik mu je preporučio da posjeti ortopedskog kirurga.

“Budući da je bio vrlo uzrujan zbog cijele stvari, započeo je devetnicu Pieru Giorgiu Frassatiju 1. studenoga”, objasnio je Sarno.

Usred devetnice, “bio je u kapelici i plakao tijekom devetnice i osjetio je ogromnu toplinu u svom gležnju.”

Sigurno imaš nekoga na nebu kome se sviđaš.

“A onda kada je tjedan dana kasnije otišao kod ortopeda, ortoped mu je, nakon što je pregledao magnetsku rezonancu i obavio fizičke pretrage, rekao: ‘Sigurno imaš nekoga na nebu kome se sviđaš'”

Sjemeništarac se odmah bez ikakvih poteškoća mogao nastaviti baviti sportom koji je volio. Ozdravljenje je potvrđeno biskupijskom istragom i ispitivanjem liječničke komisije Dikasterija za kauze svetaca, teologa te kardinala i biskupa.

Sarno je istaknuo da je prikladno da je mladić koji je igrao košarku dobio iscjeljenje s obzirom da je Frassati bio poznat po svojoj ljubavi prema sportu i aktivnostima na otvorenom.

“U visine” svetosti

Rođen na Veliku subotu, 6. travnja 1901., Frassati je bio sin osnivača i direktora talijanskih novina La Stampa.

U dobi od 17 godina pridružio se Društvu svetog Vinka Paulskog i veliki dio svog slobodnog vremena posvetio je brizi za siromašne, beskućnike i bolesne te demobilizirane vojnike povratnike iz Prvog svjetskog rata.

Frassati je također bio uključen u Apostolat molitve i Katoličke akcije. Dobio je dopuštenje za svakodnevnu pričest.

Na fotografiji onoga što će biti njegov posljednji uspon, Frassati je napisao izraz “Verso L’Alto”, što znači “u visine”. Ova fraza postala je moto za katolike nadahnute Frassatijem da teže vrhuncu vječnog života s Kristom.

Pier Giorgio je bio iz bogate obitelji više srednje klase, ali nije odrastao ‘zamotan u vatu’, nije se izgubio u ‘dobrom životu’…

Frassati je umro od dječje paralize 4. srpnja 1925. Njegovi su liječnici kasnije nagađali da je mladić dobio dječju paralizu dok je služio bolesnike.

Ivan Pavao II., koji je Frassatija proglasio blaženim 1990., nazvao ga je “čovjekom osam blaženstava”, opisujući ga kao “posve uronjenog u otajstvo Boga i potpuno posvećenog neprestanom služenju bližnjemu”.

Papa Franjo pohvalio je Frassatija za dijeljenje Isusove ljubavi sa siromasima u govoru 24. lipnja.

“Sjećam se blaženog Piera Giorgia Frassatija – koji će uskoro postati svetac – koji je u Torinu običavao odlaziti u domove siromašnih kako bi im pomogao”, rekao je papa.

„Pier Giorgio je bio iz bogate obitelji više srednje klase, ali nije odrastao ‘zamotan u vatu’, nije se izgubio u ‘dobrom životu’, jer je u njemu bila krv Duha Svetoga, postojala je ljubav prema Isusu i prema njegovoj braći”, dodao je.

Najavljeni su i drugi

Osim Frassatija, papa Franjo je također prepoznao čudo koje se pripisuje blaženoj Mariji Troncatti (1883.-1969.), talijanskoj redovnici iz Kongregacije Kćeri Marije Pomoćnice koja je kao misionarka služila među domorodačkim narodima u Ekvadoru.

Papa je također prepoznao herojsku krepost hrvatskog biskupa Josipa Langa (1857.-1924.) koji je bio poznat po svom služenju siromasima i obrazovanju sjemeništaraca.

Odobrio je mučeništvo vijetnamskog sluge Božjeg Franje Xaviera Tru’o’ng Bǚu Diệpa (1897.-1946.) i kongoanskog sluge Božjeg Floriberta Bwane Chui Bin Kositija (1981.-2007.), čime je omogućio njihovu beatifikaciju.

Otac Francis Xavier bio je vijetnamski svećenik koji je branio prava lokalnih građana od pljačke naoružanih bandi na kraju Drugog svjetskog rata. 12. ožujka 1946. zarobila ga je skupina milicionera zajedno s ostalima i zatvorila u skladište riže, gdje je ispitivan.

Nekoliko dana kasnije njegovo unakaženo tijelo pronađeno je u jarku. Nakon njegove smrti, kršćani su počeli posjećivati ​​njegov grob, tražeći njegov zagovor i dobivajući milosti.

Floribert Bwana Chui Bin Kositi bio je kongoanski laik, odvjetnik i član Zajednice Svetog Egidija. Radio je kao povjerenik za carinski ured koji je kontrolirao zalihe hrane koja je ulazila u zemlju, a u toj se ulozi suprotstavio nekoliko pokušaja korupcije. Zbog toga je bio otet, mučen i ubijen u srpnju 2007. Vatikan je njegovo mučeništvo prepoznao kao “odium fidei” jer je njegovo ubojstvo bilo motivirano činjenicom da je “bio čovjek vjere, nadahnut snažnim osjećajem za pravdu i konkretnu ljubav prema bližnjemu.”

U dekretu je papa Franjo odobrio proglašenje blaženom časne Juane de la Cruz (1481.-1534.), opatice samostana “Santa Maria della Croce” u Cubas de Madridu, bez obično traženog čuda zbog priznanja dugotrajnog “kult” ili pobožnost koja se širila i nastavljala stoljećima.