Budi dio naše mreže

Vlč. Rudi Koraca: "Za uspjeh je potrebno voljeti, davati se i dosljedno živjeti ono što se govori"

Slavuj istarske Crkve vlč. Rudi Koraca živi glazbu na slavu Božju. Voditelj je dekanatskih zborova te župnik Župa Motovunski Novaki, Karojba i Rakotule.

/ Svjetlana Đuran

“Kao dijete sam volio glazbu. Kada sam došao u sjemenište 1950., s nekih devet – deset godina, prefekt mons. Ivan Bartolić otkrio je moj talent i odredio da ću ja biti njegov nasljednik. Vodio me kroz pjevanje, zbor i najviše operete gdje sam nastupao. Oduševio me je za glazbu i uspio je”, ističe vlč. Rudi. Prisjeća se i opereta u kojima je nastupao. “Prva opereta je bila ‘Nesretna vrlet’, u kojoj sam kao dijete glumio i pjevao soprana. I trebao sam doći na pozornicu s pjesmom i cvijećem, molio sam se da na priredbu ne dođe biskup Nežić jer sam se bojao. Rekli su mi da neće doći i da nastupam, a kada sam izašao gore vidio sam ga u prvom redu. Zadrhtao sam, ali sam išao do kraja s tom lijepom dramom. Međutim, on je za to doznao i kasnije me pozvao i rekao mi da se ne trebam biskupa bojati, zagrlio me je i to neću nikada zaboraviti. Druga opera je bila ‘Ribar Marko’ s prekrasnim sadržajem i porukom, o dvojici braće od kojih stariji odlazi od kuće i od vjere, a mlađi, nakon što mu je majka na samrti rekla da potraži brata i da mu uruči krunicu kao uspomenu na majku, odlazi i pronalazi brata koji se obratio kada je vidio i prepoznao majčinu krunicu”.

Vlč. Rudi je u bogosloviji rado svirao, a kao mladi svećenik išao je kod sestara benediktinki kako bi se upoznao s koralnim pjevanjem, a uz sve to je i vodio zborove. “Bog mi je na put dovodio profesionalce u glazbi kako bi usavršavao svoj talent”, ističe svećenik čije je mladomisničko geslo bilo – „Evo dolazim Gospodine vršiti volju Tvoju!“. Prva svećenička služba bila je na župi Juršići gdje su, kako ističe, o njemu brinule redovnice sa svojim jutarnjim molitvama i to mu je bilo vrijeme velike duhovne formacije. Zatim je slijedila služba u Pazinskom sjemeništu gdje je dvije godine bio odgojitelj. “Želio sam mladima svjedočiti, biti prijatelj njihov prijatelj. Dobrotom, razumijevanjem i ljubavlju pristupio sam tim mladim ljudima i više puta stao u njihovu obranu. Znali su mi to poslije i govoriti… Lijepe su mi te uspomene iz sjemeništa”.

Nakon sjemeništa vlč. Rudi je otišao u župu Bale. “Od plana da ostanem godinu dana ostao sam punih 35 godina. Na župi je u početku bilo jako teško. Bacali su kamenje na mene, bilo je jako neugodnih situacija, ali sam se nastojao uklopiti. Igrao sam i organizirao nogometne utakmice, postavio župni zbor, sastav mandolina… Župa koju ne mogu nikad zaboraviti. Dao sam ovoj župi najbolje godine života, a župa mi je s ljubavlju sve vratila. Slijedila je zatim služba u župi Umag. I tu sam davao sve od sebe. Čovjek mora živjeti tu radost poziva. Ako živim ono što govorim onda sam uspio. Temelj našeg pastorala je navodnjavati svoj posao kap po kap, strpljivošću, opraštanjem, osmijehom. Nakon određenog vremena vide se plodovi”.

Vlč. Rudi trenutno vodi tri župe: Motovunske Novake, Karojbu i Rakotule, i u sve tri župe su aktivni crkveni zborovi. Iako ima puno posla nema problema u usklađivanju pastoralnih aktivnosti i glazbe. “Kad sam biskupu Nežiću rekao da želim studirati glazbu zamolio sam ga da mi to dopusti, jer će u protivnom dobiti svećenika „invalida“. Glazba je dio mene, ona me hrani, dio je moga pastorala. Probe imam svaki dan osim nedjelje, a kući se vraćam sretan i ispunjen. Sve je stvar organizacije. Pjevači se kroz pjevanje uče da se bolje razumiju, da ne budu zavidni, da žive jedno zajedništvo. Čovjek se u poslu mora potpuno dati, vrijeme ne mjeriti u minutama ili satima nego kao ugodno vrijeme u kojem smireno obavlja posao. Učinak je u kratkom vremenu više nego vidljiv”.

Tijekom 17 godina vlč. Rudi je bio pročelnik Vijeća za liturgijsku i crkvenu glazbu, tri godine član dok je pročelnik bio mons. Bartolić, a sada je član i kao glazbenik sudjeluje u organizaciji glazbenih aspekata kad su u biskupiji velike liturgijske proslave. Okuplja zborove i pjevače, i organizira za njih izlete. Tako su bili u Mariji Bistrici, u Karlovcu u Svetištu sv. Josipa, a u planu je i izlet na Udbinu. Iza vlč. Rudija je i 23 godine koordiniranja smotri, odnosni susreta župnih zborova po dekanatima. U razgovoru se prisjeća kako je ideja o susretu zborova došla od udruge Iustitia et Pax, ali je biskup smatrao da bi bilo bolje da to organizira Vijeće za liturgijsku glazbu pri biskupiji. “Na samom početku susrete je vodio mons. Ivan Bartolić, a nakon toga organizaciju je prepustio meni. Od 1998. kad me biskup Milovan imenovao pročelnikom Vijeća organiziram ove susrete. Sjeme je posijano i izraslo je veliko stablo. Na susretima se skupi preko 1300 pjevača. Povećana je kvaliteta crkvenog pjevanja. Stasaju novi mladi orguljaši. Mišljenja sam da je to jedan od najuspješnijih projekata u biskupiji i okuplja najveći broj ljudi.”

Vlč. Rudi, koji je u generaciji s biskupima mons. Ivanom Milovanom i mons. Milom Bogovićem, akademikom Josipom Bratulićem, novinarom iz Rima Aldom Sinkovićem i drugim istaknutim ličnostima, smatra da bi se mladi svećenici trebali više angažirati oko glazbe, jer smatra da su klasična glazba i klasično crkveno pjevanje baza svega. Također potiče sve koji imaju i osjećaju talent za pjevanje, za čitanje da se uključe u župnu zajednicu. “Kažu da nam neki ne dolaze u crkvu. Pater Duda je rekao da smo možda mi sami krivi za neki moderni ateizam. Jer, Krist je htio da se mi kroz povijest okupljamo oko svete mise. Moramo sve učiniti da nam euharistija bude lijepa i privlačna, da nam bude dar gdje ćemo se mi osjećati sretnima, jakima i smirenima, gdje možemo nekome predati svoje teškoće i gdje možemo doživjeti tu Božju blizinu… Ne moramo mi drugima soliti pamet i govoriti gdje si bio i što nisi došao. Neka on pita nas zašto smo mi sretni, zašto nam je lijepo, zašto smo smireni, a mi ćemo mu reći – dođi i pogledaj!”

 

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja