Bio je najmlađi svećenik u Gospićko-senjskoj biskupiji kada mu je povjerena služba čuvara svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i župnika župa sv. Nikole na Udbini i sv. Jurja u Podlapači. Također je povjerenik za Pastoral mladih Gospićko-senjske biskupije, povjerenik za pjevačke zborove te dekan Udbinskog dekanata.
Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, mjesto svih hrvatskih stradanja kroz povijest, odredište je brojnih hodočasnika, koje već četvrtu godinu dočekuje mladi čuvar svetišta vlč. Josip. Više od 20 tisuća hodočasnika godišnje dođe u tu, kako ističe, ‘učionicu povijesti’. I, upravo su hodočasnici, uz internetsku i Facebook stranicu Crkve hrvatskih mučenika, najbolji promotori svetišta.
“Udbina je nekako u srcu domovine, na pola puta od Vukovara do Dubrovnika. Veseli me da se broj hodočasnika iz godine u godinu povećava, i da je ideja biskupa Mile Bogovića dotaknula srca ljudi. Naime, crkva nije sagrađena samo zbog Udbinjana, crkva je svetište čitavog našeg naroda. Nitko ne ostane ravnodušan kada čuje gdje su i kako Hrvati stradavali. U spomen parku imamo preko 400 spomen kamenja na kojima su urezani mjesto i godina stradanja, te približan broj žrtava, a don Anto Baković je pobrojao da je tih stratišta oko 880”, ističe vlč. Josip.
Pokretač i realizator ideje o Crkvi hrvatskih mučenika bio je biskup Mile Bogović, koji je ukazao na potrebu da se na Krbavi obilježi veliko hrvatsko stradanje 9. rujna 1493. Biskupova vizija je bila veća od obilježavanja spomena Krbavske bitke spomen pločom ili kapelom. Želio je da tu bude nacionalno svetište u spomen na sve one koji su položili svoj život ‘za krst časni i slobodu zlatnu’ kroz povijest. “Otkako sam ove tri godine na Udbini ja mu iskreno zahvaljujem da je nama mlađima ostavio takvu ‘učionicu povijesti’. Prva sveta misa slavljena je na Krbavskom polju 2003. godine, a 2005. godine položen je kamen temeljac za svetište koje je izgrađeno do 2010. godine. I tada je Crkvu hrvatskih mučenika blagoslovio kardinal Vinko Puljić, a 2011. je crkva posvećena i u nju su ugrađene moći bl. kardinala Alojzija Stepinca. Crkvu je posvetio kardinal Josip Bozanić i od tada do danas neprestano rijeke hodočasnika teku prema našoj svetoj gori hrvatskih mučenika na Udbini”, rekao je Šimatović.
Memorijalni kompleks je izgrađen do pola, ističe vlč. Josip. Dodaje da još uvijek predstoji izgradnja kripte, muzeja, biblioteke koja već sada ima impozantan broj darovanih knjiga. Kripta ispod same crkve trebala bi biti učionica hrvatske povijesti, sada je to dvorana koja može primiti do 500 osoba. U crkvi su orgulje gotove tek do pola, postavljeno je desetak registara i predstoji druga faza izgradnje za što su potrebna značajna financijska sredstva.
“Imao sa izvrsne prethodnike kojima zahvaljujem da su svetište postavili na ‘čvrste noge’. Pripremljenim putem trebalo je krenuti dalje, uz mogućnost da čovjek i sam nešto doprinese, tako da smo kroz protekle tri godine uspjeli nabaviti sve ono što je potrebno u svetištu imati u liturgijskom smislu. Prošle godine smo počeli s likovnom kolonijom, u kojoj je sudjelovalo dvadesetak poznatih hrvatskih slikara, a s njom ćemo nastaviti i dalje. Isto tako u planu je uređenje kapele Marije kraljice mučenika, koja za Udbinjane ima posebno značenje”, rekao je vlč. Josip, koji je bio najmlađi svećenik u Gospićko-senjskoj biskupiji kada je preuzeo službu čuvara svetišta na Udbini.
Za svoj duhovni poziv ističe da se sjeća vremena i mjesta kada se dogodio. “Bila je to 2000. godina i sudjelovao sam sa svojom školom na Vjeronaučnoj olimpijadi na Trsatu. Točno znam mjesto na kojem sam stajao. I svaki put kada idem u Rijeku obavezno tu prođem i pogledam prema trsatskom zvoniku jer je tada odzvonilo, čini mi se, dva sata. Rekao bih da je sve počelo tada kada sam imao 12 godina. Božja volja je bila da je tada u župu došao i vlč. Nikola Turkalj, koji je dosta radio s mladima, a moju želju su prepoznale i sestre Srca Isusova koje su me molitvom pratile.”
Doživio je bezbroj puta Božje milosrđe, a povjerenu službu obavlja s pouzdanjem u Boga. Veseli ga rad s mladima, voli glazbu, ali i planinarenje jer ‘u promatranju prirode vidi koliko je lijep onaj koji je sve to stvorio’.