"Svi mi koji smo živjeli vani, i osjećali se Hrvatima, bili smo jako povezani s Domovinom. Bili smo pogođeni ratom, i pratili smo sve ono što se događalo u Hrvatskoj na političkom, domoljubnom i duhovnom polju... Na poseban način smo pozdravili međunarodno priznanje Hrvatske. Ja sam u Los Angelesu to osobno učinio zvonjavom crkvenih zvona. Mnogi su se ljudi čudili čemu zvono preko dana, a tragom toga su mi se javili novinari Los Angeles Times-a. Rekao sam im da se veselimo tome što je naša Hrvatska postala neovisna država. I to je došlo na stranice tih novina koje imaju preko milijun dnevnih primjeraka", rekao je mons. Janko Segarić.
Kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije mons. Janko Segarić, najstariji je živući pitomac Hrvatskog zavoda sv. Jeronima iz Rima. Veliki je dobrotvor Hrvatskog Caritasa, Zagrebačke nadbiskupije i hodočasničkog doma ‘Domus Croata’ u Rimu. Svoj 96. rođendan proslavio je 12. siječnja 2019., a 18. prosinca 2018. obilježio je 70 godina svoga svećeništva. Četiri desetljeća djelovao je među Hrvatima u župi sv. Ante u Los Angelesu, u SAD-u, a u Hrvatsku se vratio prije 18 godina. Od tada živi u Svećeničkom domu u Zadru.
Rođen je na otoku Istu, u pomorsko-trgovačkoj obitelji koja je imala devetero djece, i treća je generacija svećenika iz obitelji. Za svoje zvanje zahvaljuje stricu svećeniku koji ga je poticao i molio za njega, te brinuo o njegovoj školarini. U sjemenište u Šibenik došao je s 12 godina i tu je završio gimnaziju. Kako nije mogao ići na studij u Zagreb ili Đakovo, poglavari su ga s još dvojicom kandidata poslali 1942. godine u Rim, gdje je bio smješten u Francuskom zavodu, koji je tada bio ispražnjen zbog ratnog sukoba Francuske i Italije.
Mons. Segarić je ređen 1948. godine u Rimu, i imao je tu milost da može u hrvatskome programu Radio Vatikana reći nekoliko riječi i dati blagoslov obitelji i svima u Hrvatskoj. Sljedećih dvanaest godina u Rimu je uglavnom studirao. Kako se zbog političkog stanja nije mogao vratiti u Hrvatsku, odlazi 1960. godine u Ameriku, u Los Angeles, na hrvatsku župu sv. Ante, jednu od nastarijih u tome gradu. Prva služba je bila ona župnog pomoćnika, a sa župnikom je četiri desetljeća radio na materijalnom i duhovnom planu.
Kada je naslijedio župnika mons. Segarić je započeo obnovu dvorane u kojoj su se okupljali Hrvati iz južne Kalifornije. Bilo je to mjesto susreta, njegovanja folklora, župne kateheze, a osnovan je i Hrvatski katolički radio koji je svake subote emitirao program za Hrvate na njihovom matenjem jeziku. No, uz sve te pothvate pomoć Domovini nije izostala.
“S početkom Domovinskog rata nastojali smo pomoći na mnoge načine – slanjem hrane i drugih potrepština, ali i prikupljanjem materijalnih sredstava. Započeo sam akciju prikupljanja pomoći za Hrvatski Caritas, koji je u to vrijeme vodio mons. Vladimir Stanković. Bio sam s njime u vezi i njemu sam slao novac, i tako da smo mi poslali 460 000 dolara u različitim fazama tijekom rata”, rekao je mons. Segarić.
Kao zastupnik Zagrebačke nadbiskupije mons. Segarić se pobrinuo da novac, koji je jedan župljanin u Americi nakon smrti oporučno ostavio za obnovu u Zagrebačkoj nadbiskupiji, stigne za početak obnove zagrebačke katedrale. A , sa svojim župljanima je pomagao i hodočasnički dom ‘Domus Croata’ u Rimu.
Mons. Segarić se, među ostalim, u razgovoru osvrnuo i na ono što je posebno važno za jednog svećenika. “U životu svećenika je vrlo važno da bude uvijek povezan s Bogom, da u svemu onom što radi vidi uvijek Božju ruku koja ga vodi. I, ta povezanost mora biti u svim njegovim pothvatima. Tu povezanost nije tako lako postići, jer smo mi ljudi i imamo dobre i loše strane, te imamo svojih potreba. Više puta znamo skrenuti s prave staze, ali najvažnije je biti povezan s Bogom u svim svojim pothvatima. To ne mora biti toliko izvanjski pokazana, koliko unutra proživljena… Uvijek biti povezani s Bogom, vidjeti njegovu ljubav i njegovu Božju riječ, pogotovo u onim momentima kada možda očajavaju i imaju poteškoća”.
Od svetaca je mons. Segariću posebno drag sv. Franjo Saleški, a duhovnik u sjemeništu u Šibeniku bio mu je pater Petar Perica. Voli šetnje, prirodu, i filmove pa je čak sudjelovao i na dodjeli Oscara u Los Angelesu.