Za grkokatolike na zadarskom području nedavno je počelo redovito mjesečno bogoslužje. Dušobrižnikom je imenovan župnik grkokatoličke župe u Jastrebarskom o. Marjan Jeftimov koji je, kako ističe, jako zahvalan Bogu što je napravljen taj korak. „Zahvaljujući Zadarskoj nadbiskupiji dobili smo na korištenje crkvu Svetoga Duha u župi Smiljevac. Moja dužnost je okupljati vjernike koji duže žive na zadarskom području ili su tu migrirali radi posla. Za početak smo odredili da okupljanja budu svake prve nedjelje u mjesecu u popodnevnim satima, nadamo se da će fiksno vrijeme biti u 18 sati, a vjerojatno ćemo se okupljati i za veće blagdane. Nadamo se da je po Božjoj milosti i volji da se ta zajednica formira, širi i raste. Prva liturgija, koja je bila na treću korizmenu nedjelju a koja se u grkokatoličkom obredu zove križupoklonstvena, okupila je oko 60 vjernika. To su bili i grkokatolički i rimokatolički vjernici. Poznato je da je zadarsko otočje imalo u povijesti glagoljašku tradiciju tako da ima ljudi koji jako vole staroslavenski jezik i ‘a cappella’ pjevanje i rado su došli. Nadam se da će i ubuduće dolaziti. Dojmovi su jako dobri i ljudi su bili oduševljeni da napokon mogu sudjelovati u liturgiji po bizantskom obredu. Nadamo se da će u budućnosti svećenik moći svaku nedjelju biti prisutan s ljudima”.

Liturgija u crkvi Duha Svetoga, Zadar

Sv. Šimun – poveznica između Jastrebarskog i Zadra

Zadnjih 14 godina postoji sustavan pastoralni rad na području srednje Dalmacije. Započeo ga je u svoje vrijeme o. Milan Stipić, današnji križevački vladika, koji je počeo obilaziti vjernike i ostvarivati kontakte s vjernicima. Njegova je želja bila da o. Marjan bude dušobrižnikom u Zadru. „Vladika je odlučio da je najlogičnije da ja kao župnik grkokatoličke župe u Jastrebarskom obilazim grkokatoličke vjernike u Zadru. Ova dva grada povezao je sv. Šimun 2017. godine, kada je Zadarska nadbiskupija darovala relikvije koje su pohranjene u crkvi Preobraženja Gospodnjega, a uz to ja sam nekadašnji zadarski sjemeništarac. Bio sam u sjemeništu Zmajević i poznajem jedan dobar dio svećenika s kojima sam odrastao, zatim one koji su mi bili odgojitelji. Bili su to nezaboravni srednjoškolski dani koji me uvijek privuku da navratim do Zadra kada putujem ka Dalmaciji”.

Foto: Župa Preobraženja Gospodnjega Jastrebarsko

Dolaskom relikvija sv. Šimuna crkva Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom postala je svojevrsno svetište u kontinentalnom dijelu Hrvatske ovoga proroka koji je kod prikazanja maloga Isusa u jeruzalemskom hramu u njemu prepoznao Mesiju. „Možemo reći da su relikvije došle u našu župu Božjim promislom 2017. godine kada je Zadarska nadbiskupija dala dio relikvija Aleksandrijskom patrijarhatu i tada smo imali privilegij dobiti česticu neraspadnutoga tijela sv. Šimuna da je možemo trajno pohraniti u našem hramu, našoj crkvi u Jastrebarskom gdje okupljamo ljude na molitve. To je bila ideja od samoga početka osnivanja Pastoralnog centra i okupljanja vjernika 2007. godine. Tada je o. Danijel Vranešić bio imenovan prvim dušobrižnikom za Jastrebarsko, kasnije je postao župnikom, i on je imao ideju da se pokuša zatražiti od Zadarske nadbiskupije relikvija sv. Šimuna. Kada je kao njegov nasljednik došao o. Milan Stipić to se vrlo brzo ostvarilo 2017. godine. Sam dolazak relikvija bio je vrlo svečan ne samo za našu župu nego i za cijeli grad i okolicu. Bio je prisutan zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je predao relikvije i tada je počela ta radost koja traje, i njezini smo dionici svi koji živimo u Jastrebarskom”.

Krštenje u župi. Foto: Župa Preobraženja Gospodnjega, Jastrebarsko

Puno je simbolike i u dolasku relikvija baš u crkvu Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom. „Crkva je podignuta u spomen na 400. obljetnicu sklapanja Marčanske unije. To je naša jubilarna crkva za 400 godina prisutnosti grkokatolika na ovim našim prostorima. Hvala Bogu da je to uspjelo, a u počecima je izgledalo nemoguće kada se tražilo zemljište 2009. odnosno 2010. godine. Crkva je građena oko godinu dana i posvećena je 2012. godine u mjesecu svibnju. Prilikom posvete u oltar crkve ugrađene su moći blaženog Alojzija Stepinca, a crkva posjeduje jedinstveni ručno vezeni epitrahil s motivima žumberačkog narodnog veza. Godine 2022. imat ćemo veliki jubilej 10 godina od posvete crkve i nadamo se da ćemo to vrlo svečano obilježiti ako nam okolnosti dopuste.”

Milosna uslišanja i čuda po Šimunovom zagovoru

Brojni su duhovni plodovi od dolaska relikvija sv. Šimuna. O. Marjan se osvrće na neka svjedočanstava o milosnim uslišanjima i čudima po Šimunovom zagovoru. „Sv. Šimun je vrlo brzo počeo okupljati vjernike na molitvu za zdravlje i potomstvo svaku srijedu u 19 sati. Godinama je to ustaljeno vrijeme kada dolaze ljudi koji možda inače ne dolaze nama na bogoslužja u nedjelju i tijekom tjedna, a zavjetovali su se i dolaze srijedom. Ima obitelji koji dolaze iz Zagreba i iz drugih krajeva, pa čak i drugih država pogotovo na blagdan Svijećnice. Imamo nekoliko obitelji koji su dobili djecu, vjerujemo, po zagovoru sv. Šimuna. Nedavno je jedna gospođa rodila drugo dijete. S prvim djetetom je bilo nekih komplikacija i zadnjih godina su redovito dolazili srijedom moliti se sv. Šimunu i dogodilo se to da se sada rodila Klara. Također jedna druga obitelj, nakon niza godina i nekoliko spontanih pobačaja u povijesti svoga bračnoga života, sada će postati roditelji”.

Blagoslov djece, Jastrebarsko.

Pandemija koronavirusa i pastoral

O. Marjan vodi mladu župnu zajednicu u Jastrebarskom, koja postoji tek nekih desetak godina, te ima oko 150 obitelji koje žive na području grada i okolice. Aktivnosti župe ograničile su posebne okolnosti pandemije koronavirusa. „Pokušavamo ljude okupiti da budu aktivni kod samih bogoslužja kao i kod ostalih događanja. Nastojimo organizirati predavanja i tribine koje će biti zanimljive i našim vjernicima i građanima, jer je župa kroz svoju povijest postala prisutna u svim gradskim događajima, od kulturnih do vjerskih. Volim se našaliti da moramo više napora uložiti kao mlada zajednica da bi ljude motivirali i aktivirali. Pandemija je sve stopirala i čak nas vratila nekoliko koraka unazad. To je jedan veliki gubitak u kontinuitetu događanja koja smo započeli.”

Foto: Radio Jaska

Ohrid

Đakovo

Oduševljenje svećeničkim zvanjem u šestom razredu osnovne škole

Sadašnji grkokatolički župnik u Jastrebarskom imao je svećeničko ređenje upravo u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjega. Bilo je to prvo svećeničko ređenje u župi, a providnost Božja ga je iz Strumice u Makedoniji dovela do toga grada. „Rođen sam u Strumici i u obitelji sam stariji od dvoje muške djece. Kada smo se brat i ja rodili tata je bio na privremenom radu u Iraku kako bi zaradio da se izgradi kuća, a o nama se brinula majka. Osnovnu školu završio sam u okolici svoga rodnog mjesta, a u višim razredima osnovne škole rodila se ideja i poziv za svećeništvom.

Naime, želja za svećeništvom javila se u šestom razredu osnovne škole. Sin od kolege moga oca otišao je u sjemenište i kada smo se susretali razgovarali smo o pozivu. To je oduševilo i mene i moje roditelje pa sam se znao pitati tko ima poziv moji roditelji ili ja. Moji roditelji nisu bili crkveno vjenčani tako da je s njihovim vjenčanjem počeo naš hod u vjeri. Cijela je obitelj išla zajedno na kateheze kod našeg župnika. On je pripremao moje roditelje za vjenčanje i kasnije za život, a mene za sjemenište. Kasnije kada sam upoznao svoga župnika i on me je zadivio svojim životom, a njegovi savjeti su mi puno pomagali u životnim krizama”.

Rudnik soli, Poljska / Kašt, Žumberak

Između sjemeništa u Zadru i bogoslovije u Zagrebu upoznao svoju suprugu

Kao kandidat za grkokatoličkog svećenika u Makedoniji o. Marjan bio je poslan u sjemenište u Skopje gdje su kandidati prolazili prvi i drugi razred i zatim su slani negdje vani, najčešće u Suboticu. No, nakon godine boravka u sjemeništu ono je zatvoreno jer kao privatna crkvena škola nije moglo financijski opstati. Kandidati su poslani u Zadar gdje su završili ostala tri razreda Klasične gimnazije. Po završetku škole uslijedilo je odsluženje vojnoga roka. Tada je o. Marjan upoznao svoju suprugu. „Vrijeme između sjemeništa i bogoslovije koristili smo za odsluženje vojnoga roka, koji je trajao šest mjeseci. U to vrijeme sam upoznao i svoju suprugu koja je živjela u susjednom mjestu do Strumice. Išli smo u istu osnovnu školu, ali se ne pamtimo iz toga vremena. Na bogosloviju sam poslan u Zagreb, gdje sam živio na Gornjem gradu, a studirao sam na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Kada sam bio na drugoj, trećoj godini studija moja sadašnja supruga je završila srednju medicinsku školu. Došla je vidjeti Zagreb i u razmišljanjima što će dalje predložio sam joj da se tu upiše na fakultet. Kako je bila oduševljena Zagrebom i načinom života prihvatila je prijedlog i položila prijemni na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti. Jedno vrijeme smo čak zajedno slušali predavanja što je, kada danas razmišljam, bilo vrlo simpatično”.

Grkokatolička katedrala u Strumici.

Svećeničko ređenje u Jastrebarskom – poticaj za mladu zajednicu

U grkokatoličkoj tradiciji svećenički kandidati mogu se ženiti prije ređenja. „Mi kao svećenički kandidati trebamo se prije ređenja odlučiti hoćemo li se oženiti i imati obitelj ili ćemo živjeti u celibatu. Kome Bog dadne da može upoznati osobu s kojom može dijeliti život taj se oženi, a imamo kandidata koji završe fakultet, diplomiraju ali se ne dogodi da upoznaju pravu osobu. Kod mene je to sve išlo nekim svojim slijedom. Oženio sam se, a zatim sam ređen za svećenika u Jastrebarskom 2013. godine.

Strumica, Makedonija

“Kod nas nema pravila da svećeničko ređenje bude u katedrali – stolnoj crkvi, nego uz dogovor s tadašnjim župnikom, današnjim vladikom Stipićem, moje je ređenje bilo u Jastrebarskom. Bio je to poticaj za jednu mladu zajednicu koja se okuplja i počinje živjeti. Cijelo ređenje mi je bilo jedan poseban trenutak, jer sam se za to pripremao duži niz godina. Kada sam to doživio bio sam iza sebe. Nakon ređenja kada mi je dana riječ u crkvi sjećam se da sam jedva mogao progovoriti nekoliko riječi, pozdraviti i zahvaliti i vladiki Kekiću koji me je zaredio, svojim roditeljima i supruzi na podršci”.

Svećeničko ređenje u Jastrebarskom

Mladomisničko slavlje bilo je u istom obliku kao i nakon ređenja rimokatoličkih svećenika. „Nakon ređenja i svečane svete liturgije svi okupljeni iz radosti, koji su me pratili do svećeništva, nakon zajedništva za euharistijskim stolom, pridružili su mi se za bratskim stolom. Nešto kasnije otišao sam u Makedoniju, u svoju rodnu župu i imao sam tamo prvu svetu liturgiju. Bila je to velika radost za tamošnju zajednicu. Oni me pamte od vremena kada sam počeo dolaziti i intenzivno ministrirati s bratom, i kad god odem u svoj rodni kraj nastojim biti od pomoći za vrijeme svetkovina, velikih ispovijedi, uvijek sam voljan pomoći koliko god mogu”.

Kričke

Pastoralni rad i obiteljski život

Nakon ređenja uslijedile su službe na čak dvije župe na Žumberku: Sošice i Kašt gdje je o. Marjan proveo sedam godina, od 2013. do 2020. godine. U osvrtu na svoj obiteljski život i pastoralni rad ističe: „Možda to izgleda kao da je čovjek na dva kolosjeka, ali kada to živite vidite da jedno drugo savršeno nadopunjuje. Ljudi me pitaju je li lakše živjeti kao oženjen ili neoženjen, onda se nasmijem i kažem da na to pitanje ne mogu odgovoriti jer nikad nisam bio svećenik koji je neoženjen. I ja kao oženjen svećenik sa službom župnika i drugim popratnim službama vidim da je obitelj jedan zahtjevan dio života. Ali, obitelj je isto nešto što taj moj svećenički poziv i službu koju vršim nadopunjava u smislu da razumijem bolje obitelji koje su mi povjerene, razumijem obiteljske probleme, što znači odgoj djece… Vrlo mi je simpatično kada ujutro odvedem djecu u vrtić i ljudi me pozdravljaju s ‘Hvaljen Isus’, što se uobičajeno ne čuje ispred vrtića, ali je to u našem gradu i sredini postalo normalno i vidim da je ljudima drago da tu živi grkokatolički svećenik koji ima svoju obitelj i troje djece. S druge strane od moje supruge i djece tu je razumijevanje da je moja služba iznad svega. Mi ćemo se uvijek snaći i svoje obveze prema djeci, kući ili prema bilo čemu, tako organizirati da moja služba nikada ne pati”.

Kao svećenik i kao roditelj o. Marjan razmišlja što će biti sutra, o novim generacijama. „Često sa suprugom i obiteljima koji imaju malu djecu razgovaram o tome kako se nositi s roditeljskim obavezama u budućnosti, kada djeca dođu u doba puberteta, kada odrastu, kada se počnu osamostaljivati od obitelji. Ne mogu reći da se bojim. S jedne strane to možda izgleda vrlo izazovno, ali ovo vrijeme pandemije koje nas je pogodilo sve nas više potiče da razmišljamo o tome. Vidimo da nam se život mijenja kao i sam pristup prema djeci i odgoju, htjeli mi to ili ne. Kao roditelj smatram da trebamo što više vremena provoditi uz svoju djecu, razgovarati o problemima, o onome što ih sutra čeka i s čime će se susretati. Roditeljstvo postaje sve izazovnije, a roditelji se trebaju sve aktivnije uključivati, čitati o tome, razgovarati, dijeliti dobra iskustva, puno informacija koje jako dobro dođu u odgoju.”

Susret djece i mladih u Radatovićima, Žumberak

Onima koji nisu upoznati s time da u Katoličkoj Crkvi ima svećenika koji su oženjeni o. Marjan poručuje da se ne boje istražiti i saznati nešto o drugima. „Katolička Crkva u svom obrednom i tradicijskom bogatstvu uključuje i zajednice vjernika drugih tradicija koje možda žive pored nas. Mislim da danas imamo tu mogućnost saznati puno više od ranijih generacija i ne biti robovi nekih stereotipa i predrasuda. Možemo popričati s ljudima i saznati nešto novo obogaćujuće. Mogu reći iz vlastitoga iskustva da kada stvorimo neke stavove o nekome možemo i neke krive sudove donijeti. Grkokatolici su zaista jedno bogatstvo u Katoličkoj Crkvi, konkretno ovdje na našim područjima. Mi nastojimo obogatiti ne samo svoje zajednice i svoje vjernike, nego i vjernike rimskoga obreda i svojim bogoslužjima i tradicijom koju baštinimo. Nastojimo to prenositi mlađim generacijama i svojim životom pokazati da je to nešto dobro i da može donijeti koristi našem zajedničkom suživotu. U ovim izazovnim vremenima potrebno je ne bojati se, prepustiti se Bogu i iskoristiti ovo vrijeme za rast u vjeri. Sada je vrijeme da vidimo tko i što nam je važno u životu, da smanjimo gubljenje vremena na nekim nebitnim stvarima i da se fokusiramo na ono što nam je važno za duhovni, obiteljski i društveni život.”

Kašt, Žumberak

Križevci, biskupsko ređenje mons. Stipića

Pomoć stradalima od potresa u Sisku.