Moj tata ima pčele. Danas mi je pokazao sav med koji je dobio ove godine. Skinuo je poklopac kante meda, a na vrhu su bile 3 male pčelice. Bile su prekrivene ljepljivim medom i koprcale se u njemu. Pitala sam ga možemo li im pomoći, a on je rekao da tu nema pomoći jer zasigurno neće preživjeti. Te su male pčelice za njega bile jedne od redovnih žrtava prikupljanja meda.

Ponovno sam ga pitala možemo li ih barem izvući i ubiti, ipak je on bio taj koji me naučio da skratim muke životinji ako drugog izlaza nema. Nakon moga neodustajanja konačno je popustio i izvadio ih iz kante. Stavio ih je u praznu posudicu i ostavio vani.

Budući da je uznemirio košnicu, pčele su uznemireno letjele posvuda.

Stavili smo 3 male pčelice u posudu na klupu i prepustili ih njihovoj sudbini. Tata me pozvao malo kasnije da mi pokaže što se događa. Ove tri male pčelice bile su okružene drugim pčelama koje su čistile gotovo mrtve pčele, pomažući im da skinu sav med sa svojih tijela. Vratili smo se malo kasnije i u plastičnoj posudici ostala je samo jedna pčelica. Još uvijek su je druge pčele marljivo čistile.

Kada je došlo vrijeme da odemo provjerili smo posljednji puta i posudica je bila prazna.

Te tri male pčelice preživjele su jer su bile okružene drugim pčelama koje nisu htjele odustati od njih, drugim pčelama koje su odbile pustiti ih da uginu.

(Nepoznat autor)