Budi dio naše mreže

Nije htjela vjerovati ni na samrti, a onda je Bogorodica spustila svoj pogled na nju

„Ispostavilo se da imam rak grlića maternice i da mi je ostalo vrlo malo života. Sjećam se da nisam htjela imati ništa s Isusom ili Marijom. Sjećam se da sam vidjela sliku Bogorodice s Djetetom i htjela sam da se da slika skine. Sjećam se da sam čitala jednu knjigu za samopomoć koja mi se svidjela osim jedne riječi za koju sam čak rekla da treba biti izbačena iz knjige. To je bilo ime Isus", dio je svjedočanstva gorljive protivnice kršćanstva kojoj se život promijenio u sekundi.

/ HKM

Donosimo svjedočanstvo Christine koja je bila ateist i antikršćanin dok nije upoznala milosrdnu ljubav Djevice Marije i Isusa Krista:

Ono što me čini poznatom je što sam zabrljala cijelu prvu polovicu svog života. Bila sam anti-kršćanski ateist. Nisam znala mnogo, ali u jedno sam bila sigurna: Nikada neću biti kršćanin, pogotovo katolik. Oni su slijedili bajke i bili su vrlo neugodni. Tako da nije bilo šanse da se to dogodi u mom životu. Nisam znala da postoji Bog, a kada ne poznajemo Boga moramo ispuniti prazninu na čijem mjestu bi trebao biti Bog s nečim drugim. Za mene to je bio balet. Voljela sam balet i marljivo sam trenirala godinama te sam postala plesačica San Francisove baletne tvrtke. Ozlijedila sam se i imala sam tri operacije stopala.

To mi nije samo oduzelo karijeru, već i jedinog Boga kojeg sam ikada poznavala. Postala sam depresivna i izgubila sam nadu zbog čega sam se za utjehu okrenula intimnim odnosima te sam pala duboko u ozbiljan grijeh. I uvijek sam tražila izvan sebe nekoga ili nešto što će mi donijeti utjehu i mir. Ali za mene nije bilo mira jer nam grijeh mir oduzima. Niti jednom mi nije prošlo glavom da promijenim svoje ponašanje te sam jedno ljeto jako oboljela.

U sekundi su mi vraćeni život, ali i duša.

Ispostavilo se da imam rak grlića maternice i da mi je ostalo vrlo malo života. Sjećam se da nisam htjela imati ništa s Isusom ili Marijom. Sjećam se da sam vidjela sliku Bogorodice s Djetetom i htjela sam da se da slika skine. Sjećam se da sam čitala jednu knjigu za samopomoć koja mi se svidjela osim jedne riječi za koju sam čak rekla da treba biti izbačena iz knjige. To je bilo ime Isus.

Jednog dana bila sam s prijateljem Josipom koji je bio katolik što mi nikada nije rekao. On je molio za mene. Ja nisam ni znala što je molitva. Dok je molio, osjetila sam predivno prisustvo oko mene i u meni. I čula sam kako je nešto glasno škljocnulo u mom tijelu te sam rekla Josipu: „Što je to bilo?! Kakav je to nevjerojatan mir? Što mi se upravo dogodilo?“ A on mi je odgovorio: „Kristina, upravo sam bio u molitvi i Majka Marija spustila je svoj pogled na tebe iz Raja, sažalila se nad tobom i pitala svog Sina da te spasi.“

Ispostavilo se da je rak nestao. U sekundi su mi vraćeni život, ali i duša. Bila sam osoba koja mrzi imena i slike Isusa i Marije, ali se ispostavilo da su oni mene uvijek voljeli. Oni ne znaju ništa osim ljubavi.

Nekoliko dana nakon što sam iscijeljena i spašena, čula sam predivnu simfoniju. Bili smo u Josipovoj sobi i pomislila sam da je bend vani, nešto u hodniku njegove kuće ili je možda neki radio koji je pao ispod kreveta. Nije bilo ništa od toga i onda sam shvatila. O Bože. Ova predivna glazba dolazi iz moje nutrine. Jer samo zbog jedno spašenog grešnika, Raj je slavio i pustio me na svoju proslavu moga spasenja. Sada znam gdje smrtni grijeh vodi i nikada više ne želim tamo. Sada moj život nije moj, on je Božji. Bio je Božji oduvijek.

I kada me Isus pozvao da se priključim Crkvi u koji nikada prije nisam ni ušla, rekla sam : „Da. Kako da se upišem.“ I sada mi biti katolik kršćanin znači sve. Znači razliku između života i smrti.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja