Hercegovački franjevac fra Tomislav Pervan osvrnuo se na evanđelje dana u kojem slušamo kako je Isus Krist ozdravio Petrovu punicu zaprijetivši ognjici da se povuče. Promišljanje fra Tomislava Pervana koje je objavljeno na mrežnoj stranici Radio Mir Međugorje prenosimo u nastavku.

Isus ima punomoć naviještati novi nauk – u sili, ima ovlast liječiti bolesne, izgoniti nečiste sile, mrtve uskrisivati. Nalazimo ga u Petrovoj kući gdje je Petrova punica u ognjici, u vatri. Isus ponovno ‘naređuje’ i groznica je ostavlja. Isti izričaj kao i kod izgona nečiste sile. Sve je u službi Isusova poslanja.

Čudesa nemaju svrhu u samima sebi. Isus želi izliječiti žarište bolesti. Još uvijek nam u ušima odzvanja ono ‘danas’. Danas vidjesmo neviđene stvari, čusmo nečuvene riječi. Svi su preneraženi, gotovo izvan sebe. Bog je ponovno ili pak napokon, nakon stoljeća šutnje, pohodio narod svoj, a Isus podaruje Božjoj riječi novo značenje i učinkovitost.

Isus prema Lukinu Evanđelju još nije pozvao Petra, dogodit će se to tek u sljedećem poglavlju, nakon obilnoga, čudesnoga ribolova. I to nije moglo biti skriveno.

Znakovito je da Isus čini ovo čudo u subotu. Subota je trajni podsjetnik na djelo stvaranja, ali i predznak otkupljenja i konačnog smirenja u Gospodinu. Subotom se i danas židovska zajednica osjeća otkupljenom. I nakon bogoslužja u bogomolji zapućuju se doma. Objeduju. Nakon odmora, podveče, ponovno Isus stupa u akciju jer je prestao subotnji odmor. Mogu mirno (do)nositi bolesnike i nemoćnike.

Isus oslobađa Petrovu punicu od vrućice. Ona postaje dionikom snage Isusove riječi.

Isusova nazočnost i riječ snažniji su od bilo kakve bolesti. Vjerojatno je ona bila jedina žena u Kafarnaumu koja je povjerovala Isusu i obratila se jer je dopustila da Petar, njezin zet, slijedi Gospodina, da se više ne brine za svoju kuću i njezinu kćer te obitelj loveći ribu. Isus prema Lukinu Evanđelju još nije pozvao Petra, dogodit će se to tek u sljedećem poglavlju, nakon obilnoga, čudesnoga ribolova. I to nije moglo biti skriveno.

Uspjeh je samo onda pravi ako je drugomu bolje, a ne ako se ja osobno bolje osjećam.

Isus nije tražio vanjski uspjeh, nije tražio nikakvo odobravanje. Zapravo, kad čovjek traži uspjeh, on redovito izostane. Uspjeh je samo onda pravi ako je drugomu bolje, a ne ako se ja osobno bolje osjećam. Ne želi Isus nikakvu popularnost, promidžbu za sebe, nikakvu slavu ni pljeskanje ili odobravanje masa. Sve to ograničava čovjekovu slobodu, spektakli redovito guše i ne daju živjeti. Čovjek postaje ovisnik o mnoštvu kao o drogi.

Tako i u Isusa. Ispunio je Isus svoju zadaću u trenutku kad je čovjeku bolje, kad je ozdravio čovjeka, kad je čovjeku pomogao. Stoga u prva tri Evanđelja ne ćemo pronaći ni jedne Isusove riječi o samome sebi, o svojoj osobi, nego on govori isključivo o svome poslanju i svome Bogu – Ocu, o kraljevstvu nebeskom. Isus je osobno uvijek u drugom planu, negdje otraga, nikada pod svjetlima pozornice.

Težište se stavlja na mnoštva koja hrle k Isusu da se nahrane novim naukom, da ih on izliječi, dotakne, oslobodi.

Te subotnje večeri skupilo se cijelo mjesto oko Petrove kuće i tražilo da ih se Isus dotakne. U Isusovu društvu nema još učenika kao pratnje, nema još dvanaestorice, još ih nije pozvao niti odvojio. Težište se stavlja na mnoštva koja hrle k Isusu da se nahrane novim naukom, da ih on izliječi, dotakne, oslobodi. S Isusom dolazi blagoslovljeni dan nad cijelo mjesto, novina i spasenje ponuđeni su u Isusovoj osobi.

Isus izgoni nečiste sile, uvečer, kad pada mrak, noću. One djeluju – prema općem uvjerenju noću – i zato Isus nastupa kao egzorcist. One ga očituju, ne mogu sakriti njegovu osobu, snagu i ovlast, naime, moć oslobađati ljude za Boga. Isus im naređuje šutnju. On koji je nijemima otvarao usta, zabranjuje duhovima da govore drugima o njemu. Ti demoni točno znaju što je ovdje posrijedi, kakva se bitka, kakva utakmica odigrava u Isusu iz Nazareta i s njegovom osobom, poznaju oni Isusovu narav i bit.

Isus mora slijediti svoje poslanje, svoj nalog. Mora ići dalje. Ne želi da ga svojataju sada ni ovi u Kafarnaumu kao svoga. Ne želi se on staviti u okove, u stezulje mjesnih okvira, maloga ribarskoga mjesta. Ima on viziju za cijeli svijet. Onima koji bi ga htjeli zadržati i učiniti poznatim veli kako mora i drugim mjestima naviještati Radosnu vijest. Navještaj kraljevstva Božjega, izgon zlih sila. Djelokrug se povećava na cijeli okoliš, i dalje.

Njega treba cijela Galileja, cijela Judeja, pa i poganski svijet, ne smije se ograničiti samo na uski prostor. Bit će onih u Kafarnaumu koji će ga trebati. Ali isto tako ima i onih po Galileji koji ga trebaju i traže. Treba i njima nakon duge zime iščekivanja i mrzline hladnih dana navijestiti proljeće Radosne vijesti: Bog je tu, Bog želi čovjeka i njegovo srce. On se želi nastaniti, kod nas ponovno udomiti.

Najgore je kad čovjek ima rješenje za sve i kad mu ne treba drugi ili bližnji u životu.

Tražili su Gospodina rano ujutro na samotnom mjestu. I našli su ga. Zašto ga traže? Ljudi žele odgovor na svoja temeljna životna pitanja. Problem diktature počinje upravo ondje gdje i kad ljudi ne mogu ili ne smiju više pitati, već im se rješenja nameću sa svih strana, kad primaju gotove ‘recepte’. Ljudi su dolazili Isusu s raznim pitanjima, upitnicima, problemima, bolestima. Tražili su rješenja koja im je velikodušno nudio. Prisjetimo se samo njegovih poučaka, njegovih riječi i govora. Najgore je kad čovjek ima rješenje za sve i kad mu ne treba drugi ili bližnji u životu.

Vjera je put do Boga, uska cesta i staza, ali ne i kuća u kojoj se može mirno i udobno stanovati. Čovjekov život je hodnja, putovanje. Vjera je hod kroz život za Isusom Kristom. Isusu nije do vanjskih učinaka ili uspjeha nego do čovjekova spasenja i boljitka. Isus ne docira, nego u svome djelovanju ozbiljuje Božju riječ. Sav govor o Bogu samo je onda legitiman ako prenosi i posreduje osobno iskustvo s Bogom koje čovjek stekne kroz svoje ophođenje sa samim Gospodinom.

Čovjek se sam mora zaputiti u doživljaj i iskustvo – poglavito pak u pitanjima Boga i Isusa Krista.

To bi bilo nalik onomu tko bi pokušavao dočarati sreću uspjeha prikazujući na tablici učinke hormona žlijezda s unutarnjim lučenjem. Nemoguće je neposrednost doživljavanja i iskustva dočarati opisnim, verbalnim tumačenjem ili pak radom hormona. Ili pak na temelju mapa opisati čarolije velebnih gradova. Čovjek se sam mora zaputiti u doživljaj i iskustvo – poglavito pak u pitanjima Boga i Isusa Krista.