Vrijeme radosti i spasenja

U svom apostolskom pismu Tertio Millenio Adveniente (Nadolaskom trećeg tisućljeća) sv. Ivan Pavao II. započeo je svoje tumačenje značenja proslave jubileja upravo pozivom na radost.

Svaki jubilej predstavlja proslavu utjelovljenja Sina Božjega, Spasitelja svih ljudi.

 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!
On me posla… proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4, 18 – 19)

Utjelovljenjem je Bog sišao u ljudsku povijest te je sam Isus na početku svog javnoga djelovanja proglasio godinu milosti Gospodnje kao ispunjenje starozavjetnih obećanja o dolasku Mesije.

Stoga Crkva obilježava i slavi jubileje kao izraz radosti zbog Božjega dolaska iz zahvalnosti za dar spasenja koje je Krist zaslužio svojim životom, smrću i uskrsnućem.

Drugim riječima: „Crkva poziva sve na radost te nastoji stvoriti uvjete kako bi svi ljudi mogli imati udjela u snazi Kristova spasenja“ (br. 16).

Vrijeme posvećenja i oproštenja

Proslava „svetih godina“ podsjeća nas kako je vječni Bog sišao u ograničenost vremena. Krist, Gospodar vremena i ljudske povijesti, predao je Crkvi zadatak posvećivati vrijeme molitvom, liturgijskim slavljima i proslavom blagdana.

Prema crkvenoj tradiciji Sveta godina vrijeme je posebne milosti i oproštenja grijeha i kazni te prigoda za obraćenje i ponovno otkrivanje ljepote života u zajedništvu s Bogom. Simbol ponuđenog oproštenja je otvaranje svetih vrata koja označavaju novi poziv vjernicima na simbolični „ulazak“ u Božju blizinu, kao i poziv na otvaranje srdaca vjernika za djelovanje Božje milosti.

Priznati slabosti prošlosti čin je poštenja i hrabrosti.

Stoga je papa Ivan Pavao II. na pragu ulaska u novo tisućljeće pozvao cijelu Crkvu na veliki ispit savjesti, a njegove riječi mogu se primijeniti i na današnje vrijeme.

„Crkva ne može prijeći prag novog tisućljeća, a da ne potakne svoju djecu da se pročiste, kroz pokajanje od prošlih pogrešaka i slučajeva nevjere, nedosljednosti i sporosti u djelovanju. Priznati slabosti prošlosti čin je poštenja i hrabrosti koji nam pomaže u jačanju vjere, koji nas upozorava na suočavanje s današnjim iskušenjima i izazovima te nas priprema za susret s njima“ (br. 33).

Jesam li autentični Kristov svjedok?

Neke od tema ponuđenih za opći ispit savjesti su: sve veća vjerska ravnodušnost, odgovornost za rašireni sekularizam i nestajanje vrednota u društvu, vjerski progoni diljem svijeta te nastojanje oko svjedočenja u svijetu, nove evangelizacije, ekumenskog i međureligijskog dijaloga.

Cilj jubileja je jačanje vjere i svjedočenja kršćana.

Središnje pitanje koje bi si svaki kršćanin mogao i trebao postaviti, u svakom vremenu i prostoru u kojem se nalazi, je: Jesam li zaista autentični Kristov svjedok u današnjem svijetu?

„Primarni cilj jubileja je jačanje vjere i svjedočenja kršćana. Stoga je potrebno u svim vjernicima potaknuti istinsku čežnju za svetošću, duboku želju za obraćenjem i osobnom obnovom u kontekstu sve intenzivnije molitve i solidarnosti s bližnjima, osobito s najpotrebitijima“ (br. 42).

Poruka nade

Ipak, smisao jubileja ne nalazi se u isticanju grešnosti ili proučavanju vladavine grijeha u današnjem svijetu, nego u širenju evanđelja.

Sveta godina ponovno proglašava radosnu vijest kako Bog dolazi ususret grešnome čovjeku kako bi kroz Kristovu žrtvu svaka duša mogla biti oslobođena od vladavine zla i grijeha (usp. br. 7).

Bog traži čovjeka Svojim očinskim srcem punim ljubavi.

Sin Božji sišao je na zemlju da bi kao pastir mogao potražiti sve izgubljene ovce, stoga Crkva otvara širom svoja vrata kako bi svi koji žele mogli ući u Njegovo stado.