U nekim župama se u krunici moli šesta desetica za pokojne. Moli li se ta desetica za vjerne mrtve ili za duše u čistilištu?

Za nama je svetkovina Svih svetih i Dušni dan. U mnogim župama, tako i u mojoj na Svetom Duhu zaista se u studenom moli i ta šesta desetica. Pitanje je je li potrebno moliti za sve vjerne mrtve ili samo za duše u čistilištu? Teološki gledano, onima koji se nalaze u raju ili u paklu naša molitva ne može promijeniti mjesto na kojem jesu, to je između njih i Boga.

Dušama u čistilištu koje prolaze to “vrijeme čišćenja”, da bi ušli u puno zajedništvo s Bogom u raju, naša misa i svaka naša pobožnost pomaže, tako da bi uže poimanje te molitve za duše u čistilištu bilo ispravnije i potrebnije. Međutim, mi u potpunosti ne znamo Božji naum, pa zato i u nakanama izričemo da molimo tu deseticu za sve vjerne mrtve i za duše u čistilištu.

Je li Jona zaista tri dana bio u kitovoj utrobi?

“Jona je zanimljiv biblijski lik kojega je Bog pozvao, ali on iz prkosa nije htio slušati Božji poziv. Grad Niniva bio je mjesto grijeha, ali i slika Izraela koji se udaljio od živoga Boga i okrenuo drugim bogovima. Znanstvenih objašnjenja za trodnevni Jonin boravak u kitovoj utrobi nema. Čitamo li pak tu pripovijest kroz prizmu vjere, vidimo da je Jona čovjek koji promišlja svijet, koji je kritičan prema tome i zato ne želi ići u Ninivu. Ali Bog ne želi da se Jona proslavi, nego da se Bog proslavi. Zato je nakon tri dana u kitu dobio novi život i tada je na pokoru pozvao Ninivljane koji su poslušali Božji poziv, upućen po Joni”, ističe fra Roko.

Kako se ispovijedati ako stalno padam u iste grijehe?

Ispovijed je trenutak kajanja pred Bogom i povratak u slobodu. Svaki put kad se ispovijedamo, primamo veliku Božju milost. Često nam se ponavljaju isti grijesi pa pokleknemo, ali pozvani smo na svakodnevno ustajanje pod križem. Zato potičemo na često ispovijedanje jer svaki se put dobiva milost novoga početka.

Može li osoba koja čeka proglašenje ništavosti ženidbe biti s nekim u vezi?

Ukoliko netko čeka rješenje, znači da je predao sve svoje dokaze da ta ženidba nije nikada sklopljena, čime on traži da se ona i službeno proglasi ništavnom. S druge strane, temu možemo promatrati i iz perspektive naše slušateljice koja smatra da taj brak još formalno postoji, i zato ne govorimo o razvodu nego o procesu poništenja i potvrdi činjenice da taj brak nikada nije postojao.

Međutim, postoji mogućnost da crkveni sud neće to potvrditi, pa je bolje pričekati do konačne odluke. Zato dajemo za pravo slušateljici da bi ipak trebalo pričekati dok se ne završi postupak poništenja, da bi se započelo život u novoj zajednici i novoj vezi.

U emisiji je postavljeno i pitanje križanja lijevom rukom. Jedna dugogodišnja vjeroučiteljica pojasnila je da vjeroučitelji to čine u prvom razredu, pokazujući djeci kako se znamenuje, s obzirom da se djeca u toj dobi ne znaju ni prekrižiti, jer ne uče to u obitelji, što je tragično. Fra Roko se složio da je tužno što ima djece koja ne znaju ni to, te da sami franjevci krivu praksu, ako je vide u crkvi, s blagošću ispravljaju.

Spomenute su i televizijske emisije koje često gledaju i osobe koje redovito dolaze na misu, a u kojima se izruguje stvarnost braka. Fra Roko je naglasio da se u takvim emisijama često koristi provokacija, posebno za teme koje producenti pripremaju sudionicima. “Postoje i kazališne predstave koje ciljano provociraju vjerske istine i vrijeđaju vjerske osjećaje građana. Na nama je da ne nasjedamo na provokacije, nego da mirno živimo svoj vjerski život”, zaključio je fra Roko.