Zašto je to tako? Zašto Bog ljudima mijenja imena?

Kratak odgovor na to pitanje je da promjena imena označava novi poziv u životu. To je simbol novog identiteta.

Od Abrama do Abrahama

U slučaju Abrama, kojeg će Bog učiniti Abrahamom, promjena imena odražavala je njegov novi status. U dobi od 75 godina, Abrama je pozvao Gospodin da izađe iz svoje rodne zemlje i započne novu naciju (vidi Post 12). Rečeno mu je da će dobiti dio zemlje dokle mu pogled seže i potomstvo brojno kao prah zemaljski (Post 13,15-16).

Bio je pozoran na Gospodinove upute tijekom svog putovanja u zemlju Kanaan. Kad je Abram imao 99 godina, Gospodin ga poziva i kaže mu: „i nećeš se više zvati Abram –
već Abraham će ti ime biti” (Post 17,5).

Na hebrejskom, ime Abram znači “ushićeni otac”, dok Abraham znači “otac mnoštva”. Promjena imena postala je svojevrsni blagoslov. Bog je obilježio Abrahamovu poslušnost i vjernost i blagoslovio ga na putu koji je pred njim. Kako se kaže, iza svakog velikog muškarca stoji jaka žena. Abraham je imao Saru. Bog joj je promijenio ime u Sarah, što znači “majka mnoštva”, a time i novi poziv. “Još reče Bog Abrahamu: ‘Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći.‘” (Post 17,15-16).

Također u Starom zavjetu nalazi se priča o Jakovu, koji postaje Izrael. Jakov znači “varalica” (doslovno, “onaj koji vuče za nogu”), a Rebekin sin je živio u skladu sa svojim imenom. Njegov stariji brat blizanac, Ezav, to ističe kada objašnjava da mu je Jakov oduzeo pravo prvorodstva, a “oduze i blagoslov” (Post 27,36). Međutim, Bog je prevaranta Jakova pretvorio u “Božjeg kneza” jer mu je samo pet poglavlja kasnije dano novo ime Izrael. Bog mu kaže: “Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael” (Post 32,29). Pod svojim novim imenom pozvan je da bude vođa dvanaest izraelskih plemena i postaje ključni starozavjetni patrijarh.

Novozavjetni primjeri

U Novom zavjetu dvije značajne promjene imena su ona Petra i Pavla. Petar je drugo najčešće spominjano ime u Novom zavjetu nakon Isusa. Međutim, on nije rođen kao Petar. Njegovo prvotno ime bilo je Šimun, sin Jonin (vidi Mt 16,17). On i njegov brat Andrija odrasli su zajedno pecajući na Galilejskom jezeru. Bili su među prvim učenicima koje je izabrao naš Gospodin.

“Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: ‘Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!’ – što znači ‘Petar – Stijena’” (Iv 1,42).

Zašto je Gospodin nazvao ovog čovjeka “Stijena”? Zbog misije koju je trebao primiti. Gospodin mu reče: “A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” (Mt 16,18). Ribar iz Betsaide postao je stijena ili kamen za izgradnju Crkve. Bog ga je izabrao s novom misijom. Sada je bio ribar ljudi. Njegovo novo ime dalo mu je identitet prvog pape i vođe Crkve.

Dogodila se i promjena imena Savla koji je postao Pavao. Priča o Pavlovom obraćenju ispričana je tri puta u Djelima apostolskim. Međutim, ni u jednoj od ovih priča ne spominje se Bog kao onaj koji je promijenio Savlovo ime. Naprotiv, Isus je taj koji kaže: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” (Dj 9,4). Njegovo se novo ime ukratko spominje u Dj 13,9: “Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom”. Iako promjena imena Savao u Pavao ne odgovara točno istom kalupu Abrahama i ostalih, može se zaključiti da je to označavalo njegov novi identitet kao apostola pogana.

Pobožnost Presvetom Imenu

Štovanje Presvetog Imena Isusova počelo je u ranoj Crkvi. Apostoli i prvi učenici prvi su njegovali pobožnost prema svetom Imenu Isusovu.

Sveti Pavao u svojoj Poslanici Kološanima piše: “I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!” (Kol 3,17).

Za vrijeme Koncila u Lyonu 1274., papa Grgur X. uputio je poziv sveopćoj Crkvi da preuzme ovu pobožnost prema Svetom Imenu. Ubrzo nakon toga, dominikanci su prihvatili molbe Crkve i počeli propovijedati o vrlinama Svetog Imena.

Zašto redovnici mijenjaju svoja imena?

U prošlim generacijama bila je norma da redovnice i, ponekad, svećenički redovi ili braća vode katoličke osnovne škole. Prisutnost ovih posvećenih žena redovito je bila prepoznatljiva po njihovim različitim vjerskim navikama, a često su časne sestre nosile jedinstvena imena.

Za bilo kojeg učenika trećeg ili četvrtog razreda kojemu je učiteljica bila sestra Marija od Križa ili sestra Ivana Krstitelja moglo se postaviti pitanje odakle joj to ime?

Odgovor leži u činjenici da uzimanje novog imena simbolizira ulazak u novo stanje u životu. Kada se žena uda, obično odustaje od svog djevojačkog prezimena i uzima ime svog muža. Ona više nije djevojka, već je sada udana žena.

Iako je ova tradicija bila najprisutnija među ženskim redovima, nije bilo neuobičajeno da muški redovnici, osobito muški redovnički redovi, mijenjaju svoja imena prilikom zavjeta ili ređenja.

Običaji su varirali o tome kakvo bi novoproglašeno ime moglo biti. Ponekad je ženama bilo dopušteno predložiti novo ime. U drugim slučajevima, sestrama je dodijeljeno ime. U oba slučaja konačna je odluka bila u rukama poglavarice, donosi Simply Catholic.