"Deset godina je trebalo da se ovo između mene i Boga dogodi. Deset godina smo Bog i ja radili na toj knjizi. Deset godina avantura, deset godina druženja s Bogom, deset godina smo prolazili stvari koje sam onda pokušao riječima pretočiti u ovoj knjigu. Knjiga ‘Jedan na jedan s Bogom‘ nije samo knjiga o molitvi, već i poziv na promjenu", rekao je Matej Živković za Hrvatsku katoličku mrežu.
Nakon deset godina Matej Živković odlučio se svoj osobni susret s Bogom podijeliti s javnošću. Odlučio je napisati knjigu pod nazivom “Jedan na jedan s Bogom”. “Bog je umjetnik koji često crta na platnu naše mašte i upravo se to meni dogodilo jedan dan kada sam provodio svoje vrijeme s Bogom. Kao da je Bog na platnu moje mašte nacrtao knjigu gdje sam vidio naslov, znao sam da je to moja knjiga i znao sam temu o kojoj trebam pisat i tu je započela avantura pisanja knjige”, rekao je Matej Živković.
Knjiga “Jedan na jedan s Bogom” nije samo knjiga o molitvi, već i poziv na promjenu kazao je autor knjige te nastavio: “Poziv na najvažniju stvar svakog kršćanina – osoban odnos s Bogom. To je odnos pun ljubavi koji preobražava, koji je motiviran susretom sa živim Bogom, a ne onime što možemo dobiti od njega.”
To je odnos pun ljubavi koji preobražava, koji je motiviran susretom sa živim Bogom, a ne onime što možemo dobiti od njega.
Iako je za knjigu trebalo nešto više od šest mjeseci da ugleda svjetlo dana, Matej kaže da je ona nastajala deset godina. “Deset godina smo Bog i ja radili na toj knjizi. Deset godina avantura, deset godina druženja s Bogom, deset godina smo prolazili stvari koje sam onda pokušao riječima pretočiti u ovoj knjigu”, rekao je.
Na predstavljanju knjige don Damir Stojić koji je napisao i predgovor istaknuo je: “Matej je doživio Boga u jednom sudaru na vrlo neobičan način. Pročitajte pa ćete sami vidjeti”, te nastavio: “To je samo dokaz da će Bog sve učiniti da ‘provali‘ u nečiji život. Bog to obično čini nepozvan. Sjetimo se da je Isus nepozvan ušao u Šimunovu lađu ili carinarnicu gdje je Mateja podigao s mjesta rekavši: Slijedi me! Te stvari se još uvijek događaju i drago mi je što je Matej prepoznao Božje djelovanje koji je provalio u njegovu dušu i pozvao ga.”
Matej je doživio Boga u jednom sudaru na vrlo neobičan način.
Osvrnuvši se na svoju homiliju povodom blagdana sv. Terezije Avilske podsjetio je da je “sv. Terezija Avilska bila vrlo kritična u 16. st. prema onima koji dožive veliku milost i ne idu dalje od toga. U našim karizmatskim krugovima se često kod ljudi dogodi obraćenje za 180 stupnjeva, a onda uslijedi fatalna greška! Da pomisle da je to vrhunac! Da su susreli Isusa i da je to kraj duhovnog puta. Mnogi ljudi u Bibliji susreli su Isusa, a završili su jako loše. Sjetimo se Jude ili onog bogatog mladića. Dakle, što ova knjiga pokazuje? Nakon što ‘kradljivac’ provali u dušu, postoji jedan hod. To je ono što je mnogima danas naporno. Svi bismo se željeli obratiti i da je to kraj puta. Međutim, postoji u nama ljudska narav koja je svakakva, koja je stekla pogrešne i grešne navike. No, ono što je lijepo u ovoj Matejevoj knjizi jest to što on to vrlo ponizno priznaje. Ovo može služiti kao jedan priručnik. Obraćenje nije dovoljno. Nakon obraćenja postoji hod. Pavao je tri godine proveo u Arabiji i morao se povući u pustinju. To je formacija i kršćanski hod. Toga danas nedostaje”, istaknuo je don Damir Stojić.
U našim karizmatskim krugovima se često kod ljudi dogodi obraćenje za 180 stupnjeva, a onda uslijedi fatalna greška!
Naposljetku svojeg predstavljanja don Damir Stojić je istaknuo važnost identiteta djeteta Božjega. “Došao sam do zaključka da mnogi ne znaju u svojem srcu da su zaista djeca Božja i da ne moraju dokazivati ništa Bogu. Zašto je to tako? Zato jer u našim ljudskim odnosima ‘kupujemo’ ljubav i pažnju od ljudi. Zbog toga preslikavamo naše ljudske odnose na Boga Oca. Mnogi imaju karizme i darove, ali nisu shvatili da su djeca Božja. Kada netko shvati tu istinu ne mora imati ništa drugo. Matej u knjizi piše o toj istini – uživati u tome da si ljubljen!”, zaključio je.
Vjerujem da je ova knjiga nadahnuta Božjom riječju koja nama svima otkriva puteve i prosvjetljava nam staze. Cilj je zajedništvo s Bogom već ovdje na zemlji, a kasnije u Kraljevstvu nebeskom.
Marko Blagović, dugogodišnji voditelj zajednice prisjetio se događaja kada se Matej odlučio povući u tišinu. “U to vrijeme pitao sam se što mu se događa, a zapravo je on prolazio sve ove stvari koje su napisane u knjizi, a vjerujem i više od toga! Da sam znao kakav će plod to povlačenje donijeti, bio bih tada mnogo mirniji. Ponekad čovjeku nije jasno kada vidi da se njegovom bližnjemu nešto događa jer ne razumije njegove poteze i tada je u meni postojala određena doza straha. Stvarno me dirnuo osobno ovom knjigom jer sam i sam prolazio neka stanja o kojima Matej govori u knjizi. Čitajući je, prepoznao sam Božji prst koji meni govori. Vjerujem da je ova knjiga nadahnuta Božjom riječju koja nama svima otkriva puteve i prosvjetljava nam staze. Cilj je zajedništvo s Bogom već ovdje na zemlji, a kasnije u Kraljevstvu nebeskom. Primijetio sam da Matej također u knjizi daje odgovore na pitanja o kojima već duže razmišljam. Postoje ljudi koji za Boga, nakon obraćenja, gore za Boga, spremni su na velike stvari, a onda se nakon nekog vremena dogodi zamor materijala, kao da se ugase. Matej je jedan od onih koji su se povukli, ali je za to vrijeme bio s Bogom i vratio se obnovljen. Nažalost, vidio sam mnoge koji su nakon dugo godina služenja i aktivnog djelovanja počeli doživljavati suhoću u molitvi, nemoć, slabost ili propitkivati neke osobne stvari u kojima su počeli otkrivati stvari o sebi, koje nisu mogli prihvatiti te su neki čak i napustili Božji put. Zbog čega se to događa godinama me kopkalo, a Matej je u ovoj knjizi dao odgovore na mnoga pitanja”, naglasio je Blagović.
Ova knjiga podsjetila me na to da se vratim prvoj ljubavi, na ono što je najbitnije.
U nastavku je Blagović istaknuo da ga je “ova knjiga podsjetila me na to da se vratim prvoj ljubavi, na ono što je najbitnije. Ugodno me iznenadila povezanost crkvenog nauka i svetaca sa vlastitim snažnim iskustvom koje je Matej doživio. U tom osobnom iskustvu leže odgovori na takva pitanja koja su u nama. Bog bezuvjetno i savršeno ljubi. Oni sveci koji su otkrili takvu ljubav promijenili su zauvijek svoje živote. Čitajući Matejevu knjigu iznova mi se vraća istina da Bog na svoj način govori što je ono bitno”, istaknuo je na kraju Marko Blagović poželjevši okupljenima blagoslovljeno čitanje.
Naposljetku, okupljenima se obratio i autor knjige zahvalivši svima na dolasku. “Deset godina je trebalo da se ovo između mene i Boga dogodi. Toliko smo toga prošli zajedno. Knjiga je, doduše, napisana za šest mjeseci, ali nastajala je više od deset godina. Cijelog sebe dao sam u ovu knjigu. Svu intimu i žar koji osjećam prema Bogu. Kao da sam htio pokazati kakav je Bog i kako možeš gledati odnos s Bogom. Jedini cilj ove knjige je da padnemo na koljena, dođemo Ocu i kažemo: Evo me, došao sam radi Tebe, a ne da bih nešto tražio za sebe. Došao sam da bih bio u Tvojoj prisutnosti, a ne da bih nabrajao svoju listu želja i molio naučene molitve. Bog zaslužuje toliko više!”, emotivno je podijelio s okupljenima Matej Živković zamolivši na kraju Božji blagoslov nad knjigom.
Matej Živković prisjetio se za Hrvatsku katoličku mrežu tog velikog događaja u njegovom životu.
Bila je večer, oko 23 sata, vozio sam se u smjeru Nacionalne i sveučilišne knjižnice na noćno učenje. Sjećam se da sam obukao košulju jer je običaj bio nakon učenja produžiti van. Semafor je svijetlio zeleno dok sam autom izlazio iz Kamaufove ulice na Vlašku. U tom trenutku s lijeva sam ugledao vozilo koje mi se velikom brzinom približavalo. Bilo je prekasno, udario je točno u moja vrata. Auto je od siline udarca odletio u tramvaj od kojeg se odbio u obližnji izlog. Imao sam stakla u kosi, u čarapama, čak sam ga i pljuvao, ali na meni nije bilo niti jedne ogrebotine. Pokušao sam otvoriti vrata, no sva su bila blokirana. Tada je došao neki čovjek, primio me kao malo dijete i izvukao iz auta. Ljudi su se počeli okupljati, pitajući me jesam li dobro. Vrata mog auta bila su udubljena dvadesetak centimetara dok se prednja strana auta koji me udario spljoštila poput harmonike. Nitko nije mogao vjerovati kako je to moguće. Tu večer, kad se nesreća dogodila, moja majka sanjala je Isusa kako joj govori: ‘Pogledaj što sam učinio.’ Vidjela je moj auto – koji kao da se nalazio u nekom zaštitnom balonu – kako se odbija od drugog vozila u tramvaj i izlog. Zatim je došao Krist i izvukao me van. Nikada nismo pronašli čovjeka koji me spasio, ne znam tko je on bio, no volim vjerovati da se doista radilo o Isusu.
Taj događaj je promijenio njega, ali i njegov odnos s Bogom. Kazao je: “Vjerujem da mi je Neprijatelj tog trenutka htio oduzeti život, no Bog je okrenuo njegov plan i podario mi novi život, novi početak.”
“Mislim da je došlo vrijeme da dođemo pred Boga, zbog njega samoga, ne zato da bismo nešto dobili od njega. Mislim da je došlo vrijeme da naučimo prebivati u njegovoj prisutnosti, a ne samo nabrajati naše molitve i nakane, jer Bog zaslužuje puno više od toga. Ova knjiga je moj najbolji pokušaj da pretočim taj osoban odnos s Bogom u riječi da ljudima postane zanimljiv i opipljiv i da inspirira i nadahne ljude na promjenu, da se stvarno približe Bogu i da otkriju njegovo srce i njegov karakter. Želim da ljudi otkriju kakav je to Bog i kakav je to Bog koji želi blizak i intiman odnos s nama te kako to izgleda. U knjizi sam to pokušao opisati na najbolji mogući način”, zaključio je Matej Živković.