U nastavku prenosimo razmatranje o lažnim prorocima i učiteljima o kojima nas upozoravaju sv. Petar i sv. Pavao u Bibliji, a prije njih je o istima upozoravao i sam Isus Krist kada je kazao da će “lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.” (Matej 24,24). Petar je upozorio da je “bilo u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast.” (2. Petrova 2,1), piše portal Dva srca.

Nažalost, “mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema.” (2. Petrova 2,2-3). Pavao je ponavljao da “proroci neka govore”, ali “drugi neka rasuđuju”, jer će vrijeme pokazati je li ono što govore istina ili ne (1. Korinćanima 14,29).

Postoji li neko drugo evanđelje?

Pavao kaže da postoji drugo evanđelje u svijetu, ali da svako drugačije evanđelje, od onoga koje su Pavao i ostali apostoli učili, nije od Boga, nego od Njegove opozicije – Sotone. Pavao je bio “apostol – ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu” (Galaćanima 1,1), i po tome znamo da je Pavao učio istinito evanđelje. On je napisao: “Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.” (Galaćanima 1,6-9).

“Duh” sa velikim slovom odnosi se na Duha Svetoga, i to je ispravna imenica, konkretna osoba u obliku Božjega Duha Svetoga.

Pavao nam govori da postoji drugo evanđelje, ali da, paradoksalno, ono u stvari nije evanđelje, jer pravo evanđelje je “dobra vijest”. Neko drugo evanđelje je loša vijest, jer je temeljeno na djelima, i njegov autor je Sotona. Da je evanđelje dano Pavlu (Galaćanima 1,1) temeljeno na djelima, onda bismo svi mi bili u velikom problemu. Pavao kaže: “evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista” (Galaćanima 1,11-12), jer “ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali – ili ako drugoga duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili – takva lijepo pòdnosîte” (2. Korinćanima 11,4).

Pavao im kaže da su mogli primiti “drugačijeg duha” koji se razlikuje od Duha. “Duh” sa velikim slovom odnosi se na Duha Svetoga, i to je ispravna imenica, konkretna osoba u obliku Božjega Duha Svetoga. Suprotno, ako je “duh”, onda je to zao duh ili zli demonski duh, a izvor je Sotona. Zato je Pavao bio toliko iznenađen što su takve podnosili, odnosno prihvaćali (2. Korinćanima 11,4).

Kako prepoznati lažne proroke i učitelje?

Kada ljudi nešto kupuju, tada uspoređuju original sa kopijom, i na taj način možete razlikovati lažnjak ili imitaciju od originala. Američka Carinska uprava je zaplijenila milijune i milijune imitacija koje su na sebi imale originalno zaštićeno ime, no kad su ih usporedili sa originalima, autentičnom robom, mogli su prepoznati da je uvozna roba bila lažna.

Na isti način možete usporediti nauk lažnih učitelja i proroka. Usporedite njihova učenja sa originalom koji se nalazi unutar Starog i Novog zavjeta. Na primjer, ako vam netko pokušava reći da vam je zapovjeđeno suzdržavati se od takozvanog nečistog mesa, usporedite to učenje sa onim što je Isus rekao u Mateju 15,11: “Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi – to čovjeka onečišćuje.”, i sa onim što je Pavao napisao: “Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede.” (Rimljanima 14,20), te “svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću” (1. Timoteju 4,4).

To je veliko olakšanje za kršćane, jer kad bi djela bila uključena, uvijek bi se pitali, jesmo li učinili dovoljno da zaradimo naše spasenje i budemo spašeni.

Također, možete usporediti ono što neki učitelji i proroci govore o spasenju, a to je da se od vas zahtijeva da učinite ovo ili ono, te u suštini, uče da su za spasenje potrebna djela. Većina vjernika razumije da ovo nije istina, jer je pisano: “Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.” (Efežanima 2,8-9).

To je veliko olakšanje za kršćane, jer kad bi djela bila uključena, uvijek bi se pitali, jesmo li učinili dovoljno da zaradimo naše spasenje i budemo spašeni. Za razbojnika na križu nikada nije bilo vremena da se krsti, nikada prilike da dođe u crkvu, te nije mogao sići sa križa da učini bilo kakva dobra djela. Glavno je bilo da se pouzda u Krista da ga spasi. Primjerice, ako se spasenje temelji na djelima ili poslušnosti, onda bi razbojnik na križu bio osuđen na propast. Srećom, nismo spašeni po djelima, i zato mu je Isus obećao: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Luka 23,43).

Kršćani ne žive u grijehu

Još jedan način je li evanđelje koje slušate pravo, ili vas se hrani lažima (sa nekim drugim evanđeljem) je vidjeti uči li se da se Bogu protivi pojedini neobraćeni životni stil. Čuo sam kako se neki nazivaju “tjelesnim kršćanima”, ali takva izjava je oksimoron! Oni mogu reći “Još uvijek griješim, ali to je u redu, jer sam spašen po milosti…i zato nema veze.” To je ono što se naziva razuzdanost, što je grijeh pretpostavljanja (Juda 4).

Učenje da osoba može biti spašena, a i dalje živjeti u grijehu, zapravo je zabluda epskih razmjera.

Na milost gledaju kao dozvolu za grijeh. Ništa od ovoga ne može biti udaljenije od istine. Učenje da osoba može biti spašena, a i dalje živjeti u grijehu, zapravo je zabluda epskih razmjera. 1. Ivanova 3 jasno kaže u vezi toga: “Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit’ upoznao. Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan.” (1. Ivanova 3,6-7). Ivan je sasvim jasno napisao: “Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.” (1. Ivanova 3,9-10). Ovo je dokaz po kojem znamo koji su kršćani, a koji nisu. Oni koji ne ostaju u grijehu, djeca su Božja, a oni koji žive u grijehu kao neprestanom životnom stilu, djeca su đavolska. A to je veoma lako uočiti.

“Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga” (2. Ivanova 1,9).

Crkvi u Korintu Pavao kaže: “Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.” (1. Korinćanima 6,9-10). Neki pastori i svećenici ne samo da žive u grijehu kao homoseksualci, oni čak i vjenčavaju takve parove, unatoč činjenici da Pismo osuđuje one koji to čine. “Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga.” (2. Ivanova 1,9), te “Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.” (2. Ivanova 1,10-11). Pavao se slaže: “A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, nadut je, puka neznalica” (1. Timoteju 6,3-4a).