„Sveci nisu nadljudi, niti su rođeni savršeni“, misao je pape Franje kojom želi ohrabriti ljude i posvijestiti da svetost nije rezervirana za malobrojne a nedostižna ostalima, nego da je na nju pozvan doslovno svaki pojedinac.
Sveci „su osobe koje su prije nego će postići nebesku slavu živjeli običnim životom, s radostima i patnjama, naporima i nadama“, dodaje papa Franjo.
Mi Hrvati dičimo se trojicom kanoniziranih svetaca koji su nam izvanredni primjeri krjeposnog življenja. Tako treba i biti – da se nadahnjujemo stupnjem savršenstva koji su postigli.
No, na tragu Papinih riječi, nekad ih je potrebno promatrati kao obične ljude da nam ne bi postali daleki i strani. Sveci su prvi u sebi vidjeli svoje nedostatke – koliko su više ljubavi imali, toliko su manje sitnice bolje primjećivali.
Navika koju su fratri opisivali kao „maniju“
Poznate su nam mnoge vrline naših svetaca, među njima i sv. Leopolda Bogdana Mandića, ali je uza svu svoju skromnost i poniznost (sv. Pavao VI. ga je nazvao drugim sv. Franjom) ustrajao u jednoj navici do te mjere da su ju neka njegova subraća opisivala kao „maniju“.
Naime, fra Leopold je uporno svakoga poslijepodneva zahtijevao „vruću kavu“. Kada se uzme u obzir koliko je sati ispovijedao i bio na ljudima na usluzi, koliko je noći probdio i kolike je patnje umjesto drugih preuzimao na sebe, mogli bismo tu njegovu „manu“ razumjeti, pogotovo s obzirom na djelovanje tog napitka.
Kako netko tko išta izvolijeva može biti proglašen svetim?
Moglo bi se, ipak, postaviti pitanje: Kako netko tko išta izvolijeva može biti proglašen svetim? Sjenka sumnje nadvila bi se nad lik o. Mandića unatoč njegovu siromaštvu, unatoč žrtvama poput nenaslanjanja rukama na klecalo pri klečanju, unatoč izvršavanju zadovoljštine s ispovijedi umjesto pokornika.
Budući da se svaki dio života kandidata za uzdizanje na čast oltara pomno preispituje, nemamo razloga sumnjati da je to Leopoldovo „izvolijevanje“ ikakva zaprjeka za proglašenje svetim. Dapače, možemo ga pokušati shvatiti. Možda je kavu baš pio za pokoru… Nisu svi ljubitelji kave, zar ne?!
Vjerojatnije je ipak medicinsko opravdanje. Sv. Leopold bolovao je od tumora jednjaka, od čijih je posljedica i preminuo. Fra Ubaldo Badana, koji je po zagovoru zaštitnika oboljelih od tumora – sv. Leopolda i sam ozdravio od te bolesti, upravo u tomu vidi možebitni razlog za traženje vruće kave – radi ublažavanja simptoma koje je svetac osjećao kao žgaravicu.
Međunarodni dan kave
Danas, na Međunarodni dan kave (1. listopada) nije zgorega podsjetiti da je sv. Leopold bio član reda franjevaca kapucina koji su „izumili“ popularnu inačicu kave – cappucino. Prema predaji, za to je zaslužan upravo fratar iz 17. stoljeća čije je štovanje sv. Leopold jako promicao – Marko iz Aviana koji je beatificiran 2003. godine.
Bili ljubitelji kave ili ne bili, utecimo se zagovoru sv. Leopolda da uspješno svladavajući svoje slabosti rastemo u savršenosti!