Ove godine obilježava se stota obljetnica otkako je Josip Srebrnić imenovan krčkim biskupom. Naime, mons. Srebrnić Krčkom je biskupijom upravljao od 1923. do 1966. Prigodno donosimo odlomak iz njegovoga pastirskog pisma o Svetoj Potvrdi kao sakramentu apostolata Katoličke akcije. Evo što piše katolički biskup:
“Odgajajte, dakle, vi roditelji svoju djecu, da budu ne samo vaša djeca, nego najprije djeca Božja. I vi ste, kršćanski očevi i majke, primili sv. Potvrdu! Eto, sada vas to poslanstvo poziva, da budete odvažni vojnici Kristovi, najprije na tlu vlastite obitelji. Ne dajte djecu u ruke društava, u kojima Krist Kralj ne vlada, ne dajte ih u ruke ljudi koji Crkvu Katoličku, taj najljepši umotvor Duha Svetoga, ne vole! Djeca će danas, pod utjecajem takovih faktora, prije ili kasnije doživjeti brodolom u svom vjerskom životu.
Kako ćete, roditelji, pred vječnim Sucem odgovarati, što ste radi ljudskih obzira ili radi interesa, nemarnosti i nehaja svoju djecu izdali i prodali, dok je vaša dužnost bila, da od djece ne samo pogibli uklonite, nego da od nje odgojite vjerne Kristove vojnike?
Samo katolički učitelj može dobro odgajati katoličku djecu
Vaše pravo je, roditelji, i vaša dužnost, da zahtijevate za svoju katoličku djecu i učitelje katoličke vjere. Ne može se za katolike dopustiti ni ona mješovita škola, u kojoj mladež dobiva napose vjersku obuku, ali ostalu obuku prima ona od učitelja nekatolika, to je nauk sv. Crkve, kako ga je Sv. Otac Pijo XI. proglasio, i naša je dužnost da je branimo i provodimo.
Već sama pamet govori da učitelj nekatoličke vjere katoličku djecu ne može dobro odgajati, jer se odgoj bitno sastoji u izgradnji čovjeka, da postigne uzvišeni cilj za koji ga je stvorio Bog.
Katoličkoj djeci učitelj nekatoličke vjere toga ne može dati. Radi toga, katolički roditelji, bezuvjetno zahtijevajte da budu vašoj djeci u školama, koje uzdržavate vi, jer plaćate poreze i nosite ostale terete za njih, učitelji i učiteljice katoličke vjere! To je postulat od kojega ne smijemo nikada odustati.
Djeca su Božje vlasništvo, povjereno najprije roditeljima
U vezi s tim treba primijetiti i ovo: makar bili nastavnici katoličke vjere, ako se zapaža da njihova djela i njihov život ne odgovaraju katoličkim načelima, te oni radi takvih djela i takva života postaju opasni za vjeru i ćudoređe naroda, djece i mladeži, onda je vaša dužnost, kršćanski roditelji, da odlučno nastupite i tražite lijeka. Učitelj i učiteljica nisu činovnici poput npr. šumara, veterinara i poljodjelskih namještenika. Oni su odgojitelji i odgajaju vašu djecu i vaši su zamjenici, jer djeca nisu ni državno ni banovinsko vlasništvo, djeca su Božja i vaša!
Sveta je dužnost odgojitelja da katoličku djecu katolički odgajaju riječju, dijelom i svojim primjerom.
Dobre pak katoličke učitelje i učiteljice štujmo i ljubimo i budimo im zahvalni i molimo za njih! Oni su veliki dobročinitelji svima. Odgoj je vrlo važna stvar. Kad se radi o katoličkom odgoju katoličke djece i mladeži, prestaju svi obziri. Za prava, što ih Bog u tome odgoju imade, moramo – kad bi trebalo – i u tamnice, i u smrt! Majke i očevi, junački bdijte nad tim pravima i čuvajte ih! Uvijek ću vas ja, vaš biskup, u tome pogledu podupirati i braniti i s vama prava vaša, prava Božja, prava svete Crkve u odgoju djece i mladeži čuvati!”
Tako naučava pravi biskup. U današnje vrijeme vrlo je teško doći do katoličkih učitelja, jer većina deklariranih katolika, pa tako i navodno katoličkih učitelja, razmišlja na svjetovan način i, nažalost, odbacuje dijelove nauka, čak i dogmi, Katoličke Crkve koji im se ne dopadaju i, prema tome, u zbilji nisu katolici.