Zaređeni su don Mislav Alerić (iz Župe Duha Svetoga u Slavonskom Brodu), don Marko Majić-Mazul (iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Zadru), don Danijel Nejašmić (iz Župe sv. Ivana Krstitelja, Trstenik-Split) i don Vinko Rogalo (iz Župe Svete obitelji, Kupres).

Uz provincijala Hrvatske salezijanske provincije don Tihomira Šutala te domaćeg župnika i žepačkog dekana preč. Predraga Stojčevića koncelebriralo je više od 40 svećenika uz sudjelovanje brojnih vjernika iz BiH, Hrvatske i Italije.

To je prvo svećeničko ređenje u povijesti održano u žepačkoj župi na čijem tlu, u okviru Katoličkog školskog centra Don Bosco, djeluje i jedina salezijanska zajednica na području BiH. Sva četvorica novozaređenih svećenika su tijekom svoje formacije provela bar godinu dana djelujući u salezijanskoj kući uz rijeku Bosnu.

Na početku misnog slavlja sve je okupljene pozdravio župnik Stojčević te je pozvao na molitvu za ređenike, da ih Bog vodi, snaži, rasvjetljuje te da uspješno ispune svoje poslanje. Nakon navještaja Evanđelja uslijedio je biskupov prihvat pristupnika.

Nadbiskup Vukšić je potom na početku propovijedi istaknuo da su se „u žepačkoj župi kroz njenu dugu povijest događale brojne svečanosti, od kojih se i mi rado sjećamo barem nekih, no koliko se zna ova župa nije zapamtila svečanost podjeljivanja sakramenta svećeničkog reda. Stoga smo na osobit način zahvalni Božjoj providnosti što nam je voljom salezijanske zajednice danas darovala ovu svečanost, ovaj dar narodu Božjem kao znak zahvalnosti za vjernost ovoj župnoj zajednici i svima koji smo se ovdje okupili“, kazao je.

Specifična razlika između ostatka naroda Božjega i onih koji su predstojnici u narodu Božjem jesu djela njihova: jest naviještanje riječi Božje, pouka narodu Božjemu i slavljenje sakramenata, tj. posvećenje naroda Božjeg.

Osvrnuo se osobito na naviješteni ulomak iz Poslanice Solunjanima. „U Poslanici Solunjanima, tj, kršćanima grada Soluna, sv. Pavao je pisao zajednici kršćana da priznaju one koji su među njima predstojnici. Da ih priznaju i da ih s ljubavlju prime i cijene poradi njihovih djela. Priznajte, draga braćo i sestre, one koji su vam predstojnici, misao je koja vrijede za sva vremena u Crkvi Kristovoj. A motiv jesu djela njihova koja među vama vrše… Oni su po svemu ostalom vama jednaki. Po svom osnovnom ljudskom dostojanstvu. Birani su između vas. Specifična razlika između ostatka naroda Božjega i onih koji su predstojnici u narodu Božjem jesu djela njihova: jest naviještanje riječi Božje, pouka narodu Božjemu i slavljenje sakramenata, tj. posvećenje naroda Božjeg. To dvoje je ono što ih razlikuje od ostalih“, kazao je propovjednik.

„A njima koji su predstojnici sv. Pavao u nastavku istog svog pisma zajednici kršćana u Solunu kaže: Opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima… Duha ne trnite, a proroštva nemojte prezirati,“ istaknuo je vrhbosanski nadbiskup.

„Samo onaj svećenik koji jest velikodušan, po Kristovu primjeru, prema svima jest dobar svećenik. Bez velikodušnosti, bez prenošenja Isusova milosrđa, ne može se biti na Isusov način svećenik“, kazao je mons. Vukšić.

Samo onaj svećenik koji jest velikodušan, po Kristovu primjeru, prema svima jest dobar svećenik.

Dodao je da su primjer apostola Barnabe, za kojeg se u jednom sličnom biblijskom tekstu kaže da je bio muž čestit i pun vjere, pozvani nasljedovati svi svećenici. Poručio je ređenicima da mole Boga da ih učini čestitima i punima vjere.

Zatim je uslijedio sam sakramentalni čin prezbiterskog ređenja, obećanje poštovanja i poslušnosti dijecezanskom biskupu i redovničkom poglavaru te litanijske prošnje. Nakon polaganja ruku, nadbiskup Vukšić je nad novozaređenim svećenicima izmolio posvetnu molitvu.

Potom su odjenuli svećeničku odjeću i pristupili vrhbosanskom nadbiskupu koji im je pomazao ruke svetim uljem da te posvećene ruke postanu donositeljice Božjeg blagoslova i milosti svijetu. Nadbiskup Vukšić im je predao pliticu s hostijom i kalež s vinom te je potom na kraju obreda izmijenio s njima cjelov mira.

Na kraju misnog slavlja riječi zahvale uputio je, u ime svih novozaređnih svećenika, don Vinko Rogalo.

Sve je okupljene pozdravio i provincijal Šutalo koji je posebno istaknuo geslo ređenika: „Vjeran je onaj tko vas poziva“ (1 Sol 5, 24a).

Svećenik ostaje vjeran ukoliko bude vidljivo da živi Evanđelje

„Vjerujem da ste puno puta do sada osjetili da je Onaj tko vas je pozvao bio vjeran vama, a ja sam siguran da će vjeran ostati i ubuduće. Pozivam vas i preporučam da vaše geslo nastavite i kažete: Vjeran sam Onomu koji me pozva. Svećenik ostaje vjeran ukoliko bude vidljivo da živi Evanđelje“, kazao je.  Don Tihomir je naglasio da se ređenje zbilo upravo na blagdan sv. Dominika Savija, jednog od najmlađih svetaca Katoličke Crkve i „najdražeg učenika sv. Ivana Bosca“.

Nadbiskup Vukšić je potom novozaređenim svećenicima predao potvrdu o ređenju na latinskom jeziku, kako je to tradicija u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, blagoslovio ih i dao im ovlast ispovijedanja.

Misno slavlje završeno je pjevanjem himna Te Deum i blagoslovom. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor sastavljen od mladih iz cijele salezijanske provincije.