Riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić u svom se promišljanju osvrnuo na ulomak iz Lukina evanđelja koji slušamo na blagdan Tijelova poručivši kako nas Isus Krist oblikuje svojom prisutnošću dok se hranimo otajstvom euharistije. Isus Krist tako prebiva u nama, po nama se i u nama želi dijeliti kako bismo postali Božji sinovi i kćeri te navjestitelji Božjeg kraljevstva na zemlji. U nastavku prenosimo promišljanje riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića.
Ulomak iz Lukinog evanđelja o umnažanju kruha koji nam je ove godine ponuđen na svetkovinu Tijelova važna je lekcija o vrijednosti dijeljenja. Dijeljenje uvijek ponovo može učiniti čudo umnažanja. I od mnoštva, često nepovezanog, učiniti zajednicu braće i sestara. Ali Isus nije došao samo da bi nas učinio braćom i sestrama. Da je želio samo to, ne bi mu trebala Crkva. Bila bi mu dovoljna neka socijalna ustanova ili humanitarna organizacija. On je došao da bi nas učinio Božjim sinovima i kćerima. To je njegovo prvotno poslanje. Zato on želi da svoj pogled podignemo i usmjerimo prema Bogu.
Osim Oca i Sina, u euharistiji je prisutan i Duh Sveti u kojemu nam postaje i trajno ostaje moguće ponavljati ovo otajstvo „za nas“, a Isusu „na spomen“.
Euharistija sve ovo, i ono naše biti dijeljenjem braća i sestre i ono Isusovo učiniti nas Božjim sinovima i kćerima, sažima u sebi. Ona primjećuje i mora primijetiti braću i sestre. Ali je istovremeno uvijek i prije svega pogled usmjeren prema Bogu i onom što je Bog učinio i nastavlja čini iz ljubavi prema nama. Zato Isus u današnjem evanđeoskom ulomku, nakon što nas je pozvao na dijeljenje s braćom i sestrama, „uze pet kruhova i dvije ribe (i) pogleda na nebo“. Pogledom na nebo u događaj umnažanja kruha i riba, koji predstavljaju njega samoga, on uključuje Oca, prepoznajući se njegovim Sinom. Osim Oca i Sina, u euharistiji je prisutan i Duh Sveti u kojemu nam postaje i trajno ostaje moguće ponavljati ovo otajstvo „za nas“, a Isusu „na spomen“.
To nam je moguće jer euharistija sakramentalno sažima Isusa, ono što je on bio i što on jest u poslušnosti Ocu.
Isus želi da mi, njegova braća i sestre, u euharistiji budemo međusobno braća i sestre kako bismo po euharistiji sve više postajali Božji sinovi i kćeri. To nam je moguće jer euharistija sakramentalno sažima Isusa, ono što je on bio i što on jest u poslušnosti Ocu. Ona omogućuje i nama da se i mi, po Duhu Svetome, uključimo u to euharistijsko otajstvo tako što se tim otajstvom hranimo.
I hraneći se tim otajstvom dozvoljavamo Isusu da nas svojom euharistijskom prisutnošću u nama oblikuje. I „čini pažljivima za sve oblike gladi svoje braće i sestara: gladi kruha, gladi ljubavi, gladi razumijevanja, gladi opraštanja i osobito gladi za Bogom“ (F. Armellini). A tim i sličnijima njemu koji se u nama i po nama želi nastaviti dijeliti, da bi i u nama i po nama svima mogao nastaviti biti brat i sestra. I u svima postati Božji sin i Božja kći. A po tome graditelj, a ne samo navjestitelj, Božjeg kraljevstva na zemlji.