Treba li se vjernik bojati petka trinaestog?

Na prvom mjestu želim ohrabriti naše slušatelje i reći da ovaj broj i ovaj dan za nas vjernike ne znače ništa loše, niti je to predskazanje nekakvog zla, već redoviti datum u godini i redoviti dan koji se ponavlja svakog mjeseca. Meni kao župniku kad netko spomene broj 13 asocijacija je blagdana sv. Antuna Padovanskoga koji je za mene poseban dan u lipnju, ali i u svakom mjesecu. Petak je kao dan u tjednu posvećen Srcu Isusovu. Gledajući iz naše vjerničke perspektive, petak 13. je običan dan kojeg mi kroz svoju vjeru živimo kao svaki petak u mjesecu.

Molim da me Bog oslobodi anksioznosti i strahova. Trebam li zahvaljivati na križu i moliti snagu da ga mogu nositi? Zbunjuje me zato što se tu radi o strahu, a znamo da strah nije od Boga.

Čovjek koji je u strahu uvijek je ukočen i uvijek vidi problem u onom što se događa oko njega. Postoji jedan kršćanski lijek na kojeg smo pomalo i zaboravili, a to je zajednica. Zajednica je ta koja itekako može liječiti: župna, zajednica vjernika, obitelj kao Crkva u malom. One pomažu kad čovjek osjeća da je problem veći od njega, od napora koji on može uložiti svojim silama. Razgovor s prijateljem, sakrament sv. ispovijedi, duhovni razgovor sa svećenikom, trebaju se nastaviti u terapiji zajedništva. Pronađite mjesto i sredinu gdje možete ostvariti i živjeti zajedništvo.

Kako se ponašati u situaciji kada te jedna te ista osoba izaziva i provocira 22 godine?

Nitko nije rekao da je lako oprostiti, ali onaj koji oprosti dobije stostruku milost. Uvijek se kod takvih pitanja rado sjetim riječi pape Franje s početka njegova pontifikata: “Kršćani današnjeg vremena plodno su tlo za one koji žele iskorištavat njihovu dobrotu”. Treba jasno dati do znanja drugoj osobi da te to smeta. To nije nešto što si dužan/dužna sakriti i prešutiti, već ono što treba jasno iskomunicirati i dati do znanja da je problem, ali i oprostiti te zaboraviti.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: