O razlozima i okolnostima privremene odgode misa s narodom i vjerničkom pristupu u tom slučaju, imaju li biskupi pravo donijeti te odluke, je li neprimanje pričesti na ruku u ovoj situaciji neposluh i tema petka trinaestog, u emisiji HKR-a "Halo, velečasni!" u petak je odgovarao župnik šestinske župe sv. Mirka vlč. Robert Šreter.
Smiju li vjernici stvarati ili širiti paniku oko koronavirusa?
Živimo u globalnom svijetu i ovakve je situacije nemoguće izbjeći, ali ne smijemo stvarati dodatnu paniku. Sjetimo se da je od kuge u srednjem vijeku umiralo i do 90 posto zaraženih. Stvarati paniku je neprihvatljivo i svakako nije kršćanski. Moramo se boriti protiv zaraze i slušati stručnjake. Siguran sam da nam oni ništa ne taje, s obzirom da ni sami ne znaju sve detalje oko novoga virusa. Odgovorni u državnim institucijama čine sve da se zaustavi problem.
Imaju li biskupi (slovenski su to jučer objavili) pravo zabraniti mise s narodom?
Naravno da imaju. Nitko, pa ni biskupi, ne smije biti neodgovoran u ovoj situaciji. Ovisno o razvoju događaja, može se očekivati da će to učiniti i naši biskupi. To što se možda prvi put u povijesti ne slave mise s narodom, nije znak da su došla posljednja vremena niti da je Crkva izgubila vjeru u Isusa. To čak i nije dokraja točno, s obzirom da će mise svećenici i dalje slaviti. Ovo je prilika da svatko od nas iznova otkrije važnost slavljenja svete mise. Svaki svećenik svakako će i dalje slaviti svete mise, doduše privatno, ali na nakane naroda i vjernika. Vjernici su pozvani u duhu se sjediniti sa svećenicima.
Do izražaja dolazi važnost katoličkih medija. Primjerice, Laudato TV svakoga dana prenosi misno slavlje. Uvjeren sam da će se to i nastaviti, pa ako bude slavljene i bez naroda. Vjerujem da će se u to uključiti i Hrvatski katolički radio, a i javna televizija svake nedjelje prenosi misu. I dalje vrijede poznata pravila. Ako je netko bio bolestan ili opravdano spriječen doći u crkvu, za njega je “vrijedila” misa u kojoj bi sudjelovao putem radijskoga, televizijskoga ili internetskog prijenosa. U ovoj situaciji prihvatimo to kao žrtvu i dio našega korizmenog hoda, upućujući molitvu Bogu da ova zaraza što prije prestane.
Svaki svećenik svakako će i dalje slaviti svete mise, doduše privatno, ali na nakane naroda i vjernika. Vjernici su pozvani u duhu se sjediniti sa svećenicima.
U ovoj situaciji moramo “pojačati” molitvu. Nažalost, nisam primijetio da više ljudi dolazi na misu, ali jesam primijetio da smo prvo pohrlili opskrbiti se u trgovinama. Imamo li prostora za povjerenje u Boga? Ne smijemo stvarati paniku, ali hoćemo li, kao civilizacija, izvući određene pouke ili ćemo nastaviti po starom? Ova epidemija koja se širi zasigurno nije Božja kazna i nije katastrofa.
U davnini su pojedinci, gradovi, čak i čitave države organizirale pokorničke procesije i davali se zavjeti Bogu da od ljudi ukloni te pošasti. Možda bismo i mi to trebali činiti. Na internetu se mogu vidjeti brojne snimke, posebno iz Italije, svećenika koji na puste gradske ulice iznose Presveti Oltarski Sakrament i blagoslivljaju narod koji se na blagoslov naklanja iz svojih kuća. Tim činom žele i vjernicima posvijestiti da je Bog s njima, unatoč ovoj teškoj situaciji.
Može li se, u ovoj zdravstvenoj situaciji, u crkvu nositi vlastitu bočicu s blagoslovljenom vodom?
Recimo na početku da blagoslovljena voda, samim time što je blagoslovljena, ne prestaje biti medij za prijenos virusa i bakterija, a time i mogući izvor zaraze. Blagoslovljena voda kršćanima je samo znamen da su ušli u kuću Božju i podsjetnik na njihovo krštenje. Pri ulasku u crkvu dovoljno je potražiti svetohranište i pokloniti se Isusu, tako da svoju bočicu ne treba nositi.
Što se tiče znaka mira među vjernicima, taj znak nije ukinut, samo se odgađa, kao mjera opreza i odgovornosti prema drugima i slabijima.
Podsjećam i da ta gesta nije jedina gesta bratstva među vjernicima. A glede primanja pričesti na ruku, vjerujem da je svakome jasna potencijalna opasnost prijenosa virusa u slučaju pričesti na usta. Primanje pričesti na ruku jednako je od Crkve odobren način primanja i te preporuke treba poštivati.
Danas je petak trinaesti.
Negdje sam pročitao da u Americi više od 20 milijuna ljudi boluje od triskaidekafobije, odnosno straha od toga dana. Naglašavam da je taj strah iracionalan i uzrokovan praznovjerjem, a katolici ne smiju biti praznovjerni. Nesreće se događaju svakoga dana u tjednu i svakoga datuma u mjesecu, tako da nema baš nikakvog razloga vjerovati u zlu kob toga dana. Vjernici znaju da svaki trenutak života pripada Bogu i u Božjoj je ruci.