Što je to duhovna lijenost?

Lijenost je jedan od sedam glavnih grijeha. Kad Crkva govori o sedam glavnih grijeha, najčešće se na posljednje mjesto stavlja lijenost. Ponajprije se taj pojam odnosi na duhovnu sferu čovjekovog života.

Kad čovjek upadne u napast, zna zapustiti svoj duhovni život, izgubi duh molitve i redovitost u molitvi.

Potom izgubi i naviku pohađanja svetih misa i sakramentalnog života, zapravo izgubi duh molitve i izbjegava sakramentalni život. Na takav način mi kao da obijesno živimo, odbacujemo Boga i poručujemo Mu da imamo druge stvari u životu koje su nam potrebnije nego taj odnos s Bogom. I to je teški grijeh. Ta nevoljnost prerasta u sam čin koji čovjeka iznutra nagriza i zapravo narušava, na bitan način, njegov odnos s Bogom.

Odgovor na duhovnu lijenost je duhovna organiziranost. To znači da moramo odrediti sami sebi kada, što ćemo i za koga moliti, da na takav način oblikujemo i organiziramo svoj duhovni i sakramentalni život, kada ćemo se i koliko redovito ispovijedati, kako redovito pohađati svete mise. Jedno je to što Crkva naučava da nedjeljom i na zapovijedane svetkovine moramo ići na svetu misu, ali imamo mogućnost pohađanja misa i kroz tjedan ili na određene blagdane koji su važni za mene ili moju obitelj.

Najvažnije je izgraditi svoju molitvu kao osobni razgovor i odnos s Bogom, da nas najprije izvuče iz tog duha lijenosti i da izgradimo svoj duhovni život. Kao posljedica te duhovne izgradnje doći će i djela kojima ću svoju vjeru ispovjediti u praktičnom životu.

Ne odlazim redovito na svetu misu jer sam starija osoba. Zanima me smijem li ići na pričest kad za to osjetim potrebu i kad mi se pruži mogućnost poći na misu?

Ukoliko na svetu misu netko ne može ići iz opravdanog razloga, primjerice teške bolesti, nedostupnosti liturgijskog slavlja ili udaljenosti same crkve, kada ugrabi mogućnost za svetu misu, tada bi i ona smjela ići na svetu pričest – ako nema drugoga teškog grijeha. Međutim, sama visoka dob nije opravdanje za izostanak.

Ako je nekoj osobi sveta misa dostupna, nedolazak na misu predstavlja grijeh koji bi trebalo ispovjediti prije samog pristupanja svetoj pričesti.

Teško je odgovoriti na ovo pitanje, jer se radi o subjektivnom sudu i u svakom slučaju mjerodavan će biti glas savjesti. Međutim, vjernička je obaveza sudjelovanje u svetoj misi. Ukoliko ne možemo fizički sudjelovati, onda se preporuča da se putem društvenih mreža ili medija redovito prate svete mise nedjeljom i blagdanima kako bismo, nakon prestanka opravdane spriječenosti, mogli slobodno pristupiti svetoj pričesti.

Kako se ispravno moli zaziv Srcu Isusovom?

Kada se pobožnost moli zajednički, u crkvi, tradicija je da se moli “Učini srca naša po Srcu svome” jer moli zajednica vjernika. S druge strane, kada sam molim pobožnost, onda ću moliti da promijeni “srce moje“. Radi se o jednoj primjeni iste pobožnosti u različitim okolnostima i različitom ambijentu. Međutim, radi se o pučkoj pobožnosti, ne pitanju koje je bitno ili presudno za spasenje u tom obliku.

Bitna je nakana i otvorenost ili pobožnost Srcu Isusovu, osobito prvim petcima kada želimo Kristu predati naše životne patnje, da ih On privuče sebi i da nam udijeli milost koja nam je potrebna za život, da nas motivira tako da poželim da On promijeni moje, a ne tuđe srce.

Kada molimo kao zajednica, onda se ne dijelimo nego stvaramo zajednički vapaj, ali ono za što ja molim je da Bog promijeni moje srce, a ne srca nekoga drugoga.

Emisiju u cijelosti poslušajte ovdje: