U kojem se razredu ide na krizmu?

Vjernik zna da je uranjanje u vjeru nešto što je otvoreno u svakom trenutku njegovoga života. Mi smo stalno u školi Isusa Krista, a na to nas posebno poziva i vrijeme kroz godinu. Stoga, proces vjerničke edukacije je jedan trajni proces.

Prema kanonskom pravu je određeno da se sakrament potvrde dijeli vjernicima ne prije 12. godine

U različitim nadbiskupijama i biskupijama postoje različite odluke o slavlju sakramenta svete potvrde. Tako u Slavoniji ili Dalmaciji postoji praksa da se sakrament potvrde dijeli u srednjoj školi, dok u Zagrebu i Varaždinu primjerice, u osmom razredu osnovne škole. Prema kanonskom pravu je određeno da se sakrament potvrde dijeli vjernicima ne prije 12. godine, a da priprava traje najmanje četiri godine redovitog vjeronauka. Ostavljena je mogućnost da pojedini biskupi odrede za svoju biskupiju višu dob i dulju vjeronaučnu pripravu. Dakle, sakramentu treba pristupiti u prikladno vrijeme, a to znači kada vjernik stekne moć rasuđivanja najmanje 7 godina.

Nedavno vidjela da svećeniku u dijeljenju pričesti pomaže ženska osoba. Je li to dopušteno?

Postoje redoviti i izvanredni djelitelji pričesti. Redoviti su biskup, svećenik i đakon. U zajednicama gdje je to potrebno, uz dopuštenje biskupa, zauzeti vjernici, članovi te župne zajednice, mogu na preporuku župnika, uz savjetovanje s pastoralnim vijećem te župe, dobiti dopuštenje da postanu izvanredni djelitelj pričesti. Oni prolaze kroz određenu edukaciju i mogu biti i žene i muškarci. Tako su mi primjerice, u župi sv. Blaža, povjerene sestre redovnice iz Družbe sestara Naše Gospe koje su izvanredni djelitelji pričesti.

Zašto kada pružamo mir jedni drugima, vjernici paze da im se ruke ne prekriže kod rukovanja?

Pružanje mira u crkvi je jedan osobit i dragocjeni trenutak prije primanja same pričesti. To je posebna stvarnost za koju se moramo dobro raspoložiti i u koju ulazimo kroz kajanje na početku mise.

Bonton predviđa tu jednu obazrivost da rukovanje ne bude kao sukob

Bonton i kultura nalažu na koji način ćemo prilaziti jedni drugima, stoga kada se rukujemo s nekim ćemo sačekati da netko drugi, tko je možda bliže, učini to rukovanje pa ćemo mi uslijediti. Dakle, bonton predviđa tu jednu obazrivost da rukovanje ne bude kao sukob, nego da, osobito ovo rukovanje, kojim želimo donijeti mir jedni drugima, bude kulturno, obazrivo, fino, ali i znakovito, ne samo na izvanjski, nego na unutarnji način.

Cijelu emisiju ”Halo velečasni”, poslušajte ovdje: