Je li grijeh ako nekoga spomeneš imenom i spomeneš njegov grijeh? Je li to ogovaranje?

Mi svećenici skoro redovito u ispovijedi slušamo: „Ogovarala sam ili ogovarao sam, ali nisam lagao.” Treba prije svega razlikovati što znači ogovarati, a što znači klevetati? Ogovaranje je uvijek kad ističemo nečije pogreške i mane, a svi ih imamo, te kad se nađemo na razgovoru mi „ošinemo” po njima. Profesor Ivančić nam je tumačio da nije zgodno pričati, a to i inače znamo, o osobama koje nisu tu ili ako se već priča, a vi ne želite sudjelovati, automatski sudionici u razgovoru ustuknu i misle da ste dobri s tom osobom.

Često sam razmišljao o tom sindromu ogovaranja. Svi smo skloni tome kad smo na kavi, uvijek o nekome govorimo, a da često ne razmišljamo što govorimo, i onaj koji ima bolju vijest taj je glavni toga dana. Uvijek se moramo staviti u situaciju što bi bilo da sad mene netko „secira” kao što mi sad drugoga „seciramo”. Kaže profesor Ivančić: „Nikada nećeš pogriješiti ako o toj osobi kažeš dobro.” Tada sugovornici ustuknu i mijenja se tema, ide u nekom drugom smjeru. To je, dakle, ogovaranje.

Kleveta je, međutim, kad ljudi ciljano lansiraju o nekome, iz ne znam koje koristi, lažnu vijest koja može biti bezazlena, ali koja može nekome uništiti život. Zato nikada u novinama nećete pročitati da je netko nekoga tužio zbog ogovaranja, već zbog klevete. Tu, dakle, možemo dokazati da je netko protiv nas nešto krivo lansirao.

Živjela sam u sakramentalnom braku tri godine. Nažalost, moj se brak nije održao, njegovi roditelji miješali su se od prvog dana u taj brak. Sve sam pokušala, ali ništa. Sad sam u mirovini i jako sam usamljena. Moja sestra nema razumijevanja za mene. Nemam djece i sve sam starija, molim se dragom Bogu i ne znam kako dalje.

Nažalost, ovo nije izdvojeni slučaj, već redovita pojava. Ako ste u vjeri, okrenite se k Isusu, okrenite se Gospodinu, ovdje smo doista prolazni. Znam da ovaj život treba nekako proživjeti, ali molite i za svog sakramentalnog muža, čak i za one koji vam ne čine dobro, molite za njegove roditelje ako su živi ili mrtvi. Na taj način sebi priskrbljujete svjetlo koje nam je ponuđeno, ono što ljudsko oko nije vidjelo, ljudsko uho nije čulo, ljudsko srce nije osjetilo. To je taj „bingo” za koji mi živimo. Ovdje moramo naći taj „bingo” i zavrijediti ga. Netko lakše prođe i ima manje kušnja, nekome je malo teže, ali bitno je doći do cilja. Trudite se duhovno tako da dođete do cilja da se svi jednom nađemo kod Gospodina gdje i pripadamo.

Ako se bojite kako će izgledati posljednji dan budući da ste bez djece i nema tko brinuti za vas, uvijek postoji molitva, prepustite se Gospodinu s puno vjere. Ni jedna vlast ne može nam nauditi. Ako se Gospodin brine o pticama nebeskim, o svakome od nas on se brine.