Hoću li u pakao ako kritiziram zatvaranje crkvi, uklanjanje svete vode i pričešćivanje samo na ruku?

Mi se spašavamo po vlastitoj vjeri. Ne možemo razmišljati hoćemo li u raj ili pakao radi nekih naših trenutnih gesta ili promišljanja. Naš put prema spasenju kreće od našeg temeljnog opredjeljenja odnosno odabira Boga kao središta našeg života. Put prema spasenju je u razvijanju odnosa s Bogom kako bi se vjera u našem životu umnažala i kako bi u duhu Crkve, u duhu zajednice kojoj pripadamo, uistinu rasli.

Ako nam Crkva danas, u ovim okolnostima, donosi određen mjere ili traži određenu žrtvu, onda ćemo je jasno i prihvatiti jer će nam ona zauzvrat uistinu vratiti ono što smo uložili u to zajendištvo kako to svaka zajendica i vraća.

Pitanje blagoslovljene vode, pružanja mira i nekih drugih gesti za spasenje su banalni. To su samo geste koje nas podsjećaju na naše krštenje, na trenutak života bez grijeha, obraćenja, kajanja ili na neke druge vjerske istine koje trebamo prakticirati u svom životu.

One svakako kao geste ne mogu nadomjestiti sakramente koje nam je dao Isus Krist, a kamoli učiniti nešto više na putu spasenja. Ne treba se opterećivati ovim stvarima koje možda nekoga uznemire jer one na putu spasenja ne znače nešto bitno.

Koliko dugo osobe mogu biti zaručnici, a da se ne vjenčaju?

Pitanje zaručništva u Crkvi je pitanje koje je poprilično mijenjalo svoju strukturu. Od onog tradicionalnog vjerskog poimanja koje je u našoj domovini nestalo, zaručništvo je poprimilo neke nove obrise koji su poprilično svjetovni i koji su se u svojim gestama bitno promijenili. Mi smo u Hrvatskoj prije četiri godine imali katehetski kolokvij vezan uz zaručništvo. Tada su mnogi predavači prikazali povijesnu sliku, ako i aktualno stanje.

Tradicionalan slika je bila ta da je zaručništva značilo da će se kroz godinu dana to dvoje mladih ljudi i vjenčati. Međutim, vidimo u praksi da se to negdje i požuti, a često i produlji. Tako da neki zaručništvo žive po dvije ili tri godine u smisli nekakve priprave za ženidbu, a neki već nakon nekoliko mjeseci pristupe vjenčanju.

Sama forma iz tradicije Crkve o zaručništvu u našoj je domovini gotovo potpuno nestala jer više nema niti navještaja zaručništva niti zaručničkog blagoslova. Možda pojedini župnici do toga drže, ali na nekoj biskupijskoj razini zaručnički blagoslov kao takav ne postoji. Tradicionalna slika zaručništva podrazumijeva da će zaručnici nakon godinu dana od zaruka imati svadbu. Međutim, vidimo u praksi, osobito u gradovima, da to nije tako.

Cijelu emisiju možete poslušati ovdje!