Sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac, bio je plemić iz bogate i ugledne šibenske obitelji iz koje su se često birali gradski suci i kneževi. Čekao ga je lijep, ugodan i osiguran život. Ipak, sve to napušta i kao mladić odlazi za Kristom.

“Sv. Nikola je doživio blizinu Isusa Krista i jednostavnost Njegove ljubavi i to je htio posvjedočiti. U svakom se pozivu prvo dogodi osobni susret i iskustvo Božje blizine koju čovjek ne može ne prenijeti drugima – to je jednostavno jače od nas. Svaki je poziv uvijek pitanje nutrine. Usporedio bih to s ljubavlju mladića i djevojke, to je nešto što se ne može racionalno objasniti. To je iskustvo koje te zahvati i koje želiš prenijeti drugim”, istaknuo je fra Tomislav.

Susret s franjevačkom jednostavnošću i toplinom osvojili su mladog Nikolu te je odlučio nasljedovati Krista stopama sv. Franje.

Sv. Nikola se nije borio protiv nekoga, već za Nekoga!

“Krist nam uvijek u fokus vraća sadašnjost, dok nas đavao ili vraća u prošlost ili nas opterećuje budućnošću. Sv. Franjo nije imao nikakve planove i radio je onoliko koliko je shvaćao u danom trenutku. Ono što Bog čini u našem životu je poput mozaika, a mi vidimo samo nekoliko kamenčića oko nas. Po tome je sv. Nikola Tavelić bio velik – iz Šibenika je otišao u Bosnu pa u Svetu zemlju, a Bog mu je polako širio horizonte. Mi krenemo s mjesta gdje jesmo, a Bog nas odvede negdje gdje ni sami ne slutimo”, rekao je fra Tomislav.

Proslava svetkovine sv. Nikole Tavelića 2018. / Foto: Župa sv. Nikole Tavelića, Rijeka

Nakon što je stupio u franjevački red, sv. Nikola je bio poslan u Bosnu gdje je svoju propovjedničku veličinu pokazao obraćajući mnoge koji su u tim vremenima velike krize vjere prelazili na krivovjerje bogumilskog učenja koje je tada zahvatilo Europu.

“Krivovjerja na području duhovnosti uvijek su aktualna. Ponekad imamo tendenciju nametati Bogu svoje okvire ili se postaviti kao da smo nad Njime određujući Mu na koji će nam On način objaviti svoju ljubav. Kada nekoga voliš, onda toj osobi ne namećeš način na koji će ti ona objaviti svoju ljubav. Baš suprotno, uživaš u tome kako ti ona objavljuje svoju ljubav – u tome je ljepota. Krivovjerja ograničavaju Božji način na koji nam se On želi objaviti. To je često povezano sa strahom i krivom slikom Boga. U čovjeku je zapleten strah koji ga koči i ne dopušta mu da se preda Gospodinu kako bi ga On vodio onako kako želi”, pojasnio je naš sugovornik.

Svetac zna od svake sitnice napraviti stepenice do Boga!

Nakon što je u Bosni proveo dvanaest godina, poslan je u Svetu Zemlju gdje je zajedno s četvoricom subraće podnio mučeničku smrt ispovijedajući vjeru u Uskrsloga pred muslimanskim državnim službenikom koji vršio vjersku upravu u gradu. Prije smrti, vodio je brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima te je bio neumoran u propovijedanju vjere s ciljem da služi dobru nevjernika.

“Sv. Nikola se nije borio protiv nekoga, već za Nekoga. Mislim da je sv. Nikola istinski volio muslimane jer te samo istinska ljubav prema čovjeku može potaknuti da mu nosiš ono što si ti iskusio. Dakako ne na način da mu nešto nametneš ili da ga pokoriš, već da mu doneseš svoje iskustvo Ljubavi da bi i on mogao iskusiti ono što si ti doživio. Mi kršćani vjerujemo da se samo u Isusu Kristu svi ljudi spašavaju i da po Njegovoj žrtvi svi idemo k Ocu. To je ljubav koju imaju istinski misionari kao što je bio sv. Nikola – oni idu iz ljubavi za Krista, a ne protiv nekog”, naglasio je fra Tomislav.

Proslava svetkovine sv. Nikole Tavelića 2018. / Foto: Župa sv. Nikole Tavelića, Rijeka

Temelje svoga duhovnog života sv. Nikola je gradio kroz svoju mladost. Sazrijevao je i rastao u svome pozivu, a zasigurno je doživio brojne uspjehe i neuspjehe, uspone i padove. Sve to vodilo ga je do trenutka kada je predao svoj život za Krista.

“U Evanđelju Isus govori svojim učenicima da im još mnogo toga ima za reći, ali sada to ne mogu nositi te da će ih Duh Sveti upućivati. Kod sv. Nikole se vidi postupnost u tome kako ga je Bog pripremao. Svaki čovjek ima svoj osobni i duhovni razvoj. Bog je najbolji pedagog i polako nas priprema, poštuje tu postupnost. Mi bismo možda nekada htjeli da to ide brže ili da ide sporije, ali Bog ima svoju logiku. Na nama je da uočimo Božje znakove koje nam šalje. Da bih ja mogao biti prorok, prvo moram biti prorok u svome životu i uočiti Božje tragove da bih se mogao sjediniti s Njegovom voljom”, pojasnio je fra Tomislav.

Ako slobodno i iz ljubavi dajemo svoj život za druge, mi se pridružujemo Isusovoj otkupiteljskoj žrtvi!

Sv. Nikola i subraća mučenici na neki su način živjeli ekumenizam onoga vremena shvaćajući da je žrtva života najsnažniji dokaze Istine. Ponudili su vlastiti život kako bi muslimanskoj braći omogućili božanski život i poznavanje Kristove poruke. Da bismo i mi danas po uzoru na sv. Nikolu mogli svjedočiti za Krista, fra Tomislav naglašava važnost osobnog susreta s Gospodinom.

Fra Tomislav Šanko / Foto: ofm.hr

“Potrebno je iz dana u dan dati najbolje od sebe da bismo živjeli istinski i autentični susret s Njim kroz molitvu, meditaciju, djela milosrđa i svakodnevne susrete s drugima. Bog nas poziva da pokušamo pronaći neobično u običnome, neprolazno u prolaznome. Svetac zna od svake sitnice napraviti stepenice do Boga. Tko je vjeran u malom, bit će vjeran i u velikom, a to znači da smo prvenstveno pozvani svjedočiti kroz detalje. Ti se detalji očituju u našoj svakodnevnici – u načinu na koji pozdravljamo ili primamo drugu osobu”, rekao je naš sugovornik.

Bog ne želi djelovati sam, već želi svakoga od nas uključiti u svoje djelo spasenja!

Fra Tomislav ističe i važnost življenja u svakodnevnici u kojoj se krije Isusov poziv upućen svakom čovjeku da bude suradnik u Njegovu otkupljenju.

Fra Tomislav Šanko u Svetištu sv. Nikole Tavelića u Šibeniku / Foto: svetiste-sibenik.hr

“Pozvani smo, prije svega, živjeti poslušnost u našoj svakodnevnici. Biti majka, otac, dijete, baka ili djed i izvršavati svoje obveze. To je mučeništvo koje smo pozvani živjeti svaki dan. Važno je znati koja je naša nakana u životu jer je nakana ta koja nas mijenja. Ako slobodno i iz ljubavi dajemo svoj život za druge, mi se pridružujemo Isusovoj otkupiteljskoj žrtvi. Tu se krije naše dostojanstvo – Bog nas želi za suradnike u svome otkupljenju. Bog ne želi djelovati sam, već želi svakoga od nas uključiti u svoje djelo spasenja. Prekrasno mi je vidjeti čovjeka koji je slobodan od samoga sebe, čovjeka koji ne traži priznanja od drugih, već mu je važno samo to da autentično navijestiti Božju blizinu”, istaknuo je fra Tomislav.

Veličina sv. Nikole bila je u tome što je znao osluškivati. Ako želimo autentično nasljedovati Krista, euharistija i molitva trebale bi biti središte našega života jer je bez istinskog sjedinjenja s Gospodinom sve isprazno.

Sv. Nikola je bio svoj, ali je ljubio druge i drugačije i dao je svoj život za one koji nisu bili svjesni da im Bog upravo po njemu želi saopćiti svoju Ljubav!

“Sv. Nikola je u molitvi znao osluškivati. Svi naši veliki planovi bez molitve nemaju smisla. Sv. Nikola je upravo kroz molitvu sazrio u svjesti o svom vjerničkom identitetu pa je zato i mogao na ispravan način ljubiti druge i različite. Europa se trenutno nalazi na velikoj prekretnici jer gubi svoje korijene i svoj identitet. Dolaze novi narodi koji su svjesni svoga identiteta, dok se mi svoga odričemo – odričemo se svojih kršćanskih korijena. Sv. Nikola nam pokazuje kako voljeti svoje ne znači mrziti tuđe. Ako ne volimo svoje i nismo svjesni svoga identiteta, onda ne možemo na pravi način voljeti druge i željeti drugima dobro. Sv. Nikola je bio svoj, ali je ljubio druge i drugačije i dao je svoj život za one koji nisu bili svjesni da im Bog upravo po njemu želi saopćiti svoju Ljubav”, rekao je fra Tomislav.

Ljubav i žrtva su istinske samo onda kada su u slobodi, a to Isus potvrđuje u Evanđelju kada kaže da mu nitko ne oduzima život, nego da ga On slobodno daje.

Fra Tomislav Šanko u Svetištu sv. Nikole Tavelića u Šibeniku / Foto: svetiste-sibenik.hr

“Otkupiteljska žrtva ima snagu samo zato što je potpuno slobodna i svjesna žrtva. Samo takvo svjedočanstvo ima snagu. U ljubavi uvijek ima i ludosti. Isus je bio pomalo lud, Njega je ljubav pokretala, nije mogao protiv nje. Pa zar nisu u jednom trenutku i njegovi rekli za Njega da je izvan sebe? Kao da je jedva čekao dati svoj život za nas. Sam je rekao: ‘Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama’ i bio je nemiran dok se to nije izvršilo. To je sveti nemir koji nas potiče da damo drugima svoje iskustvo ljepote i ljubavi. Raj nije lutrija, a dolazak tamo nije neki sretni dobitak. Cijeli život gradimo raj, u njemu već sada ili jesmo ili nismo”, zaključio je fra Tomislav Šanko.