"Stao sam pred ta dva tijela, u sredinu i odlučio sam iskazati jednako štovanje obojici svetaca. Dok sam molio osjetio sam se više privučenim malenošću sv. Leopolda, ne mogu to opisati, ali njegova malenost je snažno privukla moje srce. Naravno, rekao sam si da neću davati važnost osjećajima, niti dozvoliti samome sebi da više pažnje u molitvi posvetim Piju, no dogodilo se upravo obratno, kao da me Pio uputio na Leopolda, a Leopold na Padre Pija, a obojica na Boga. Nisam mogao izgovoriti nikakvu molitvu, osim što sam mogao promatrati kako se ta dva sveca nadopunjuju i kako me pozivaju na zahvalnost Bogu, od kojega proizlazi svako dobro", napisao je fra Mario Berišić na svojem Instagram profilu. Donosimo u cijelosti njegovo svjedočanstvo.
Zauvijek će mi ostati u sjećanju ovaj trenutak koji se dogodio prije 5 godina. Imao sam milost biti prisutan u Rimu kada su moja dva najdraža sveca, sv. Pio i sv. Leopold bili rame uz rame položeni u bazilici sv. Petra u Rimu. Podsjećam da je ta godina bila proglašena i jubilarnom godinom Božjeg milosrđa, a proglasio ju je papa Franjo. Zahvalan Bogu na milosti koju mi je udijelio u samim počecima moje formacije, htio bih ukratko posvjedočiti ovom događaju. U Rim smo došli kako bismo prisustvovali svečanom otvaranju jubilarne godine Božjega milosrđa.
Kada sam vidio svu tu hordu fratara iz cijeloga svijeta, shvatio sam da je moja obitelj toliko velika i toliko lijepa.
Kada sam vidio svu tu hordu fratara iz cijeloga svijeta, shvatio sam da je moja obitelj toliko velika i toliko lijepa, iako grešna, jer svi ti fratri uključujući i mene koji sam bio tek postulant, nisu došli u Rim samo kako bi se prošetali i slikali se pred tijelom sv. Leopolda i sv. Padre Pija, nego kako bi doživjeli oprost. Shvatio sam da izložena tijela ta dvaju svetaca, pozivaju nas braću kapucine da crpimo milosti zajedništva i milosrđa.
Mario, Pio je označio tvoj put, ali Leopold je ipak Hrvat, nemoj ga zanemariti.
Moram biti iskren i istinit, prije nego li sam došao pred ta dva sveca, bio sam prvenstveno radostan što ću napokon imati milost moliti pred tijelom svog najdražeg sveca Padre Pija. U glavi sam razmišljao ovako: “Mario, Pio je označio tvoj put, ali Leopold je ipak Hrvat, nemoj ga zanemariti.” Naravno, iz mene je to progovorio kompleks Hrvata u dijaspori. Tu sam već imao predosjećaj da ću poletjeti PiJu, a da ću Leopolda, tako reći ostaviti po strani.
Dok sam molio osjetio sam se više privučenim malenošću sv. Leopolda, ne mogu to opisati, ali njegova malenost je snažno privukla moje srce.
No dogodilo se nešto vrlo neobično. Stao sam pred ta dva tijela, u sredinu i odlučio sam iskazati jednako štovanje obojici svetaca. Dok sam molio osjetio sam se više privučenim malenošću sv. Leopolda, ne mogu to opisati, ali njegova malenost je snažno privukla moje srce. Naravno, rekao sam si da neću davati važnost osjećajima, niti dozvoliti samome sebi da više pažnje u molitvi posvetim Piju, no dogodilo se upravo obratno, kao da me Pio uputio na Leopolda, a Leopold na Pija, a obojica na Boga. Nisam mogao izgovoriti nikakvu molitvu, osim što sam mogao promatrati kako se ta dva sveca nadopunjuju i kako me pozivaju na zahvalnost Bogu, od kojega proizlazi svako dobro.
Nisam mogao izgovoriti nikakvu molitvu, osim što sam mogao promatrati kako se ta dva sveca nadopunjuju i kako me pozivaju na zahvalnost Bogu, od kojega proizlazi svako dobro.
Nakon završene molitve u meni su odzvanjale ove riječi: “Koja malenost, koja poniznost!”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.